Naslov
Mistopisi na jugozapadu Širokoga Briga
(Toponyms in the southwest of Siroki Brig)

Autori
Šimić, Marinka, Dugandžić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Hrvatsko društvo čuvara baštine Široki Brijeg ; Ogranak Matice hrvatske u Širokom Brijegu

Grad
Široki Brijeg

Godina
2022

Stranica
260

ISBN
978-9926-8182-2-7

Ključne riječi
toponimi, katastar, leksik, Rasno, Dužice, Privalj, Čerigaj
(toponyms, cadastre, lexicon, Rasno, Duzice, Privalj, Cerigaj)

Sažetak
U ovoj je knjizi obrađen 18 371 naziv katastarskih čestica na jugozapadu Širokoga Brijega, u selima Rasno, Dužice, Čerigaj i Privalj uz pripadajuće zaseoke: Vratlo, Smokinje, Njive i Kosmaj. Među njima je preko 2000 toponimskih različnica. Iznimno velik broj naziva zemljišnih čestica na ovako malom prostoru, od njiva, polja, ograda, draga, lokava, vrtala, do čatrnja rezultat je ustrajnoga čuvanja starih naziva kao i usitnjavanja posjeda. Oni svjedoče da su ovdje parcele zbog morfologije krša bile prilično male i da je svaki komad zemlje koji se mogao oteti kršu bio obrađen, stoga ga je bilo potrebno imenovati. To se posebice odnosi na vodne imenice, tj. hidronime. Mistopisi (toponimi) kao jedan od najpostojanijih dijelova jezika čuvaju veliku starinu, stoga su iznimno vrijedni za povijest nekoga jezika i naroda. Oni svjedoče o jezičnom kontinuitetu i geopolitičkim i povijesnim naslagama lokaliteta. Toponimija je odraz reljefa, povijesti i utjecaja čovjeka na njegovo okruženje te njegova poimanja krajobraza. Zemljopisna imena pokazuju kako su naši preci imenovali pojedine zemljišne čestice, odnosno njihov način određivanja onog bitnoga u samom izgledu određenoga zemljišnog prostora, kako su stvarali koncepte, primjerice, prema izgledu i svojstvima tla, prema sličnosti s nekim predmetima, tj. metaforički itd. Premda se ti nazivi ustrajno čuvaju, neki ipak nestaju, padaju u zaborav, ponajprije s iseljavanjem stanovništva ili gospodarskim promjenama. Tako, primjerice, polako nestaju imena ribarskih pošta u Stonu jer se danas promijenio način lova ribe na tom području. Slično tomu na odabranom području sve se manje obrađuje zemlja u starim vrtlima i docima, sve manje kosi trava, 232 zapuštaju se lokve, kamenice i čatrnje pa se tako i njihova imena zaboravljaju, zatiru. Pojedina zaboravljena značenja koja se čuvaju u toponimima nemoguće je mimoići u proučavanju povijesti riječi. Svako je ime u času nastanka razumljivo njihovim nadjevateljima, ali nakon nekog vremena može postati nerazumljivo. U toponimijskim se nazivima takva značenja zbog njihova konzerviranja u doba nastanka toponima lakše uoče, a pri tome nude informacije svoje prostorne raspodjele. Za takvo izučavanje neophodna je bogatija pisana građa, koja na ovom području izostaje, kao i prostranije područje istraživanja. Prikupljeni toponimi ne samo da svjedoče o jezičnim utjecajima, nego rasvjetljuju i neke povijesne okolnosti, govore o načinu i kontinuitetu života na ovom području. Nažalost, neki će zauvijek ostati zamućeni, tj. nepoznata značenja, možda iz neindoeuropskih jezika npr.: Kižder, Magovnik, Polugrna itd. Uz to treba spomenuti, da se u toponimima čuvaju neki apelativi koji se danas ne rabe u svakodnevnome govoru, ali nije izgubljeno njihovo značenje, npr.: umac, viganj, vaganj, zgon, bunja, katun, uništa itd. Semantičke skupine toponima ovog područja mogu se podijeliti u pet glavnih podskupina: 1. toponimi koji se odnose na čovjekovu djelatnost, na stara obitavališta i utvrde, 2. oni koji se odnose na tlo, na iskorištavanje tla i uzgoj kultura, 3. toponimi antroponimnoga postanja, 4. toponimi koji se odnose na zoonime i fitonime, 5. toponimi koji su vezani za vjerski život zajednice. Prva je skupina toponima u hrvatskoj toponimiji najvjerojatnije ona najstarija pa tako i ovdje. Među njima su najčešće slavenske riječi, npr.: bara, cesta, crkva, dvorište, gomila, gradina, groblje, jagnjilo, klanac, kočak, kuća, kućerina, kućište, kućina, kućetina, lokva, most, mlinica, ograda, prizida, put, staja, stan, staza, studenac, ulica, zidina. U ovoj je skupini nešto manje romanizama, npr.: crkva, čatrnja, gustinja, kapela. Najmanje je naziva za utvrde, npr.: Jukurova kula, Vratlanske kule, Skok kula. Neki među ovim nazivima potvrđuju da su na određenim lokalitetima postojali gospodarski objekti kojih danas više nema, npr.: Mlinica, Mliničina u Privalju. Kad je riječ o gospodarstvu, treba spomenuti da se značajan broj naziva odnosi na stočarstvo i objekte vezane uz to, npr.: Doljnja Pojatina, Jagljina, Jagnjila, Jagnjilo, Katunina, Kočak, Kod jagnjila, Kod obora, Kod torina, Kod pojate, Kod štale, Kosmaj sa štalištem, Košaruša, Nad jagnjilom, Nad pojatom, Nad stajom, Podbunje, Pojata, Pojatetine, Pritorak, Soline, Staje, Stajetina, Struga, Štala, Torina, Torinjak, U jagnjilu sa štalom, Zgon itd. Na gospodarsku djelatnost u prošlosti ukazuju i nazivi pojedinih vinograda: Vinić, Vinićki umac, Vinina, Vinogradina, kao i Mistopisi na jugozapadu Širokoga Briga 233 toponimi koji svjedoče o pojedinim sortama vinove loze: Lom, Lomine, Brotnjak, Brotnjačina, Marasuša. Navedeni nazivi uz pojedine zapisane vinograde u Rasnu iz turskoga razdoblja (1477.): Paprat, Stup, Dvorište, Vrbica, Pogovine i Kreplja svjedoče o mediteranskom načinu života, odnosno staroj tradiciji uzgoja vinove loze na ovom području još od srednjega vijeka. Uz vinogradarstvo od starine je ovdje bilo prisutno i pčelarstvo, o čemu također svjedoče toponomastički nazivi: Čelinka, Čelinke, Košnica. U drugoj su skupini nazivi koji se odnose na tlo, iskorištavanje tla i uzgoj kulturâ. Krajobraz krških područja rezultat je ljudske djelatnosti i višegodišnjega održavanja i kultiviranja. Ti su toponimi nešto mlađi od onih iz prve skupine jer je nakon doseljavanja Slavena na ovo područja trebalo vremena da se steknu navike i stvore pojmovi za njih, a tek onda potvrde kao geografska imena, npr.: brdo, brijeg, dočić, dolac, draga, dubrava, glavica, guvno, hum, humac, krč, krčić, lastve, latica, lazina, ledina, lišnjak, njiva, oblog, odrina, ograda, oranice, pašnjak, polje, prigrada, prolog, put, rasad, rasadnik, rupa, tor, torina, vinograd, vlaka, vrt, vrta. Najbrojnija je treća skupina, toponimi antroponimnoga postanja, slično kao i u bračkoj toponimiji. Antroponimima su motivirana imena zemljišnih čestica koje imaju poljoprivrednu vrijednost, njive, vrtovi, lazine, a rjeđe lokve i čatrnje. Takvi su toponimi iznimno vrijedni jer su u njima očuvani antroponimi koji više u ovom zapadnohercegovačkome kraju ne postoje, npr.: Bazinove lazine (Bazina), Bratkovac (Bratković), Čaljuški put (Čaljkušić), Ćatpujska njiva (Ćatipović), Čovića lokva, Čovuša, Čovića zidina (Čović), Ereševina (Ereš), Gutićevina (Gutić), Marasovac, Marašuša (Maras), Rebuša (Rebić) itd. Oni svjedoče da su nositelji tih prezimena potekli iz ovog kraja što je iznimno vrijedan podatak za istraživanje hrvatske antroponimije. Sveukupno je u toponomastičkim nazivima na ovome jugozapadnom širokobriješkom području očuvano 37 prezimena, 54 osobna imena i 49 nadimaka, što je velik broj koji pokazuje da je takva tvorba ovdje bila vrlo popularna. Toponimi antroponimnoga postanja svjedoče koja su imena u prošlosti na ovom području bila najčešća, kao i nadimci. Neki toponimi antroponimnoga postanja potvrđuju da su pojedina imena u ovom kraju izašla iz mode, npr.: Blaž – Blaževa njiva, Janko –Jankova lazina, Joko – Jokina lazina, Jukur – Jukurova kula, Toše – Tošin vrta. Kad je riječ o skupini naziva zoonimskoga i biljnoga porijekla, razvidno je da su u odabranoj mjesnoj toponimiji ovi posljednji znatno brojniji. Oni su iznimno vrijedni za proučavanje biljnoga svijeta, kako onoga samoniklog, tako i onog kultiviranoga. Na temelju pojedinih naziva može se pratiti, primjerice, koje su sve biljke rasle na ovom području, npr. ljekovite biljke, zatim koje su se uzgajale, koje su starije voćne vrste uzgajane, koje 234 je drveće raslo, a koje grmlje itd. Premda će nam pojedini nazivi zemljišnih čestica ostati zauvijek nepoznanica, tj. njihovo značenje i funkcija, ipak iz njih doznajemo puno toga. Ponajprije, čime su se bavili naši preci na ovim prostorima, kojim granama gospodarstva: poljoprivreda, stočarstvo, što su najviše sadili: jabuke, kruške, trešnje, a što sijali: pšenicu, zob, ječam, proso. Nadalje, i to koje je drveće bilo najčešće: grab, hrast, jasen, kljen. Zoonimski nazivi ukazuju na to koje su domaće životinje bile najvažnije: krave, koze, ovce, konji, magarci, a koje su susrtetali u divljini: jelen, jež, vuk, zec itd. U toponimiji odabranih mjesta jugozapadnoga dijela Širokoga Brijega nalaze se mnogi apelativi koji se odnose na krš, tj. oni koji u sebi sadrže ideju kamena: krč, krčić, stina, ljut, gomila, grudina, kamenica, klačina, klanac, kremen, prizida, zidina itd. Za uvale su apelativi: drage, dol, dolac te dočić koji označava malu kršku ponikvu. Za prijevoje i prevlake nalazimo toponime izvedene od apelativa prečac i privala. Za označavanje izgleda zemljišta upotrebljavaju se izrazi plitvine, rudina. Tragove ograđivanja nalazimo u terminima: mejaš, mrginj, plot, prizida, oplotine, sklad itd. Treba istaknuti da je nekoliko naziva potvrđeno za zajedničko zemljište, tzv. erar od slavenskih: Gaj, Gajine, Općište, Zajednica do onih orijentalnoga porijekla: Muša, Meraja. Vrlo su stari, ali na ovim prostorima u odnosu na druge nazive, rijetki nazivi koja se odnose na vjerski život, tj. duhovnu kulturu stanovništva. Među njima se mogu razlučiti dva sloja: pretkršćanski, tj. nazivi vezani za slavensku vjeru i mitologiju npr.: Babina draga, Babina lazina, Bovan, Pernova ljut, Gaj, Gajine, Igrališta, Strašilo, Trajnova ljut, Vilinska ljut, Vilinska pećina. U drugoj su skupini nazivi vezani za kršćanstvo: npr.: Crkvine, Groblje, Grovište, Greblje, Križine, Krstine, Pratarska grobnica, Pratarska čatrnja, Sveti Franjo, Stećci, Ustećci, Za kapelom. Na području katastarske jedinice Rasno prevladavaju toponimi slavenskoga porijekla, a među posuđenicama je najviše romanizama i turcizama, uz neznatan utjecaj grecizama, uz pokoji germanizam i mađarizam. Očuvani su pojedini ostaci iz ilirskoga doba, ali sa slavenskim nazivima: Gradine, Gomile, Kvesića gradina, ostaci naziva vlaškoga stanovništva i stare pastirske terminologije: Pojata, Katunina, Torina, Vaganjac, Vaganjci, Vlajinac, Vlaštak, Vrt nad Vlaštakom, Vlaštačka glavica, Vlaštačka njiva itd. Ostaci starih romanizama u toponimima među kojima su neki i grčkoga porijekla su: Brzdarevac, Bušlja, Bušlje, Čatrnja, Gustinja, Kod čatrnje, Kovačevića čatrnja, Mala gustinja, Nad čatrnjom, Nad kućon kod čatrnje, Klačina, Klačina i Hasanuša, Kostila, Krgača, Lazina kod Vaganjca, Murva, Nad Vaganjcem, Magaza, Mrginj, Ploča, Pod Murvom, Pod vaganje vrt, Vagan, Vaganj, Vaganjac, Vaganjci, Velika gustinja, Vrta kod čatrnje, Vrt pod čatrnjom, Vrt više čatrnje. Nekoliko je toponima motivirano posuđenicama orijentalnoga porijekla, tj. turcizmima, a među njima je najčeši apelativ bunar: Ada, Ahmetovac, Ambarina, Ambarić, Avlija, Bašča, Budžak, Budjak, Bunarić, Bunarina, Čajerak, Čajuša, Čakin dolac, Čahin dolac, Čauša, Čerak, Čevrtaljka, Čojuša, Ćoša, Ćošak, Hasanuša, Kajtelovina, Kajtezovina bara, Klačina i Hasanuša, Kod Ćoše, Kopilanuša, Skok kula, Kurbeguša, Majdan, Mujina kladnica, Meraja, Muša, Pašin vrt, Sambeguša, Turak, Turski put, što i nije velik broj s obzirom na dugotrajnu osmanlijsku vlast u našim krajevima. Iznimno su rijetki germanizmi, npr.: Kod štale, Štalište, Kosmaj sa štalištem. Treba spomenuti da se u gotovo svim selima i zaseocima u ovom kraju nalaze isti ili slični apelativi: dija, dolac, njiva, latica, lazina, ograda, rupa, rupica, torina, vlaka, vrta itd. Isto tako, na odabranome području su očuvani slični nazivi kao i na drugim hrvatskim krškim područjima jer je i konfiguracija terena slična, npr.: Bare, Brižine, Čatrnja, Dočić, Dolac, Draga, Dražica, Grede, Klanac, Klačina, Krč, Krčić, Kućetina, Lastve, Latica, Lazina, Ljut, Ploča, Rudine, Stup, Torina, Umac, Vlaka itd. U prikupljenoj toponimiji sela Dužica, Rasna, Privalja i Čerigaja i pet zaselaka Vratlo, Smokinje, Podglavica, Kosmaj i Njive manji je broj hidronima u odnosu na druge nazive, tj. prevladavaju imena zemljišnih čestica. Najviše je vodnih imena u Privalju i Rasnu jer su ovdje i izvori i tekućice. Toponimi su iznimno vrijedna građa za povijest jezika jer su u njima očuvane pojedine jezične osobitosti mjesnih govora, kako one današnje, tako i neke arhaične danas nepoznate. Ponajprije je riječ o ikavskome odrazu jata: Bili stup, Brig, Brižine, Crivulja, Crivuljaš, Didova lazina, Dila, Drin, Piskulja, Pod brig, Prigrada, Ripište, Stinava lazina, Trišnja, Zvirnjača ; zatim prijevoju ra > re: Greblje, Vrt u greblju, Oranica greblje ; fonemu f koji nije potvrđen, zamjenjuje se sa v ili p: Pratarska grobnica ; fonemu h koji je u ovom mjesnom govoru izgubljen ili posve rijedak: Brkića umac, Čisti umac, Duvanište, Galušića umac, Graovište, Medin umac, Na vr ograde, Umčaci ; dočetnome l u koje je u participima i imenicama dalo a: Nuga, Vrta ; dočetnome m koje je u nastavcima i nepromjenjivim riječima prešlo u n: Pod kućon, Pod njivon. Razrađujući jezično podrijetlo i motiviranost tih toponima, otkrivamo njihovu arhaičnost i organiziranost tog prostora kao i značenje svake najmanje čestice. Među toponimima je zabilježeno nekoliko sinonimskih parova, npr.: pojata / staja / štala: Pašnjak do pojate / Skokine staje, Stajetine / Kod štale ; nuga / ćoša ; Nuga / Ćoša ; Vrt / bašča: Vrta / Bašča ; sridnjak / osredak: Sridnjak / Osredak, dvorište / avlija: Dvorišta / Avlija, općište / zajednica / Mistopisi na jugozapadu Širokoga Briga 237 meraja / muša: Općište / Zajednica / Meraja / Muša, ulica / progon: Ulica / Progon / Zgone, Zgoništa, mrginj / mejaš / sklad: Mrginj / Mejaš / Skladi, bušlja / grm: Bušlja / Grmuša itd. Među brojnim nazivima za zemljišne čestice u odabranoj mjesnoj toponimiji priličan je broj uvećanica. To su imenice nastale sufiksalnom, prefiksalnom i složenom tvorbom. One ukazuju na to da je što veliko, povećano ili pojačano prema prosječnoj veličini drugih predmeta ili bića iste vrste. Veličina ne mora izricati samo fizičke odnose, već i moralne, karakterne, estetske i drugo, jer se uvećanice tvore ne samo od konkretnih imenica, nego i od apstraktnih. Pri tome je važno da je osobina veća od prosjeka. Među 30 sufikasa u hrvatskome književnom jeziku kojima se tvore uvećanice šest je najplodnijih: -ina, -čina, -etina, -urina, -jurina, -usina. Među odabranim toponimima najviše je onih sa sufiksom - ina i -čina: Ambarine, Baščina, Bistirna, Bratkovac i vinogradina, Brižine, Brložina, Brotnjačina, Bunarina, Donja Rasadnjačina, Gornje Rasadnjačine, Guvnina, Jagličina, Jaglinčina, Jagnjilčina, Katunina, Katurina, Kobiletina, Kopčešina, Kopčižina, Kovčezina, Kovčežina, Kriva vrtlina, Kućerine, Kućetina, Lazetine, Lazetuša, Lazina nad brložinom, Lišnjačina, Lokvina, Mliničina, Njivetina, Oplotine, Pendžerine, Plandiština, Podvorina, Popratina, Potočina, Prasina, Radića vrtlina, Rasadnjačine, Rivetine, Rupetina, Splavčine, Stajetine, U njivetini, U ričini, Velika vrtlina, Velina vrtlina, Vignjina, Vinogradina, Vlačina, Vranotina, Vrljića stajetine, Vrt kod Jamurčine, Vrt pod zidinom, Vrtlača, Vrtlina, Zidina. Umanjenica je znatno manje u ovoj mjesnoj toponimiji, što je i govorna karakteristika: Ambarić, Brežuljak, Bunarić, Carev stupčić, Čajirak, Dočak, Dočić, Dražica kod kuće, Dubravice, Duga lazinica, Duga ledinica, Dugačka njivica, Grečica, Grivice, Grubica, Guvnenice, Guvninica, Kižderić, Kitice, Košarica, Krčić, Kriva njivica, Krivuljica, Krugljašić, Lapšanov dočić, Lazinice, Lokvice, Mali vrtlić, Mijačka glavica, Njivice, Ogradica, Odradica, Oskorušac, Podglavica, U Podglavici, Podić, Pod lazinicom, Podogradica, Pod umčić, Prigradica, Pritorčić, Rasadić, Rivinica, Rivinice, Rude glavice, Rupa kod bunarića, Rupica, Slamica, Slavina glavica, Slivica, Šljivica, Stoščić, Stupica, Stupić, Tičice, Vidov torak, Vinić, Virić, Vlačica, Vlastačka glavica, Vrbica, Vrt pod njivicom, Vrt u dražici, Vrteljak, Vrtlić, Zagradica, Zagradice.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA