Naslov
Redefiniranje uloge mikroglija stanica u patogenezi psihijatrijskih i neurodegenerativnih bolesti
(Redefining the role of microglial cells in the pathogenesis of psychiatric and neurodegenerative diseases)

Autori
Šimić, Goran

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Neurologia Croatica 71 (Suppl. 3): 20 / Šimić, Goran ; Mimica, Ninoslav - Zagreb : Denona, 2022, 20-20

Skup
Croatian congress on Alzheimer's disease (CROCAD-22)

Mjesto i datum
Supetar, Hrvatska, 05.10.2022. - 08.10.2022

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Alzheimerova bolest ; inflamasom ; mikroglija ; neuroinflamacija ; psihijatrijske bolesti
(Alzheimer's disease ; inflammasome ; microglia ; neuroinflammation ; psychiatric diseases)

Sažetak
Mikroglija stanice su rezidentni makrofagi koji čine otprilike 10-15% svih stanica mozga. Nastaju iz mezenhimske loze, a u središnji živčani sustav se doseljavaju između 4. i 24. tjedna trudnoće. Imaju važne uloge u neurogenezi, mijelinizaciji, fagocitozi, „obrezivanju“ sinapsi i popravku oštećenog moždanog tkiva, kao i u posredovanju urođenog imunosnog odgovora, nadzora nad permeabilnošću krvno-moždane barijere, vaskulogenezi i upalnim procesima. Noviji rezultati ukazuju da je podjela na tzv. „dobar“ M2 (mirujuća, ramificirana, protuupalna mikroglija) i „loš“ M1 fenotip (aktivirana, ameboidna, proupalna mikroglija) zastarjela budući da te stanice mogu biti u različitim dinamičnim stanjima čije ponašanje ovisi o kontekstu za koje su odgovorni i prethodni susreti s promijenjenim mikrookolišem i aktivirajućim čimbenicima (microglial priming). Takva je mikroglija osjetljiva i na puno slabije ponovne podražaje, pa stvara veću količinu NLRP3 inflamasoma te proupalnih citokina i kemokina u Alzheimerovoj bolesti (AD) i velikom depresivnom poremećaju. Navedeni je mehanizam impliciran i u nastanku brojnih drugih bolesti iz spektra anksioznih, depresivnih i psihotičnih poremećaja. Nove cjelogenomske studije povezanosti otkrile su da se mnogi rizični geni za AD s kasnim početkom izražavaju poglavito u mikrogliji, a ne u neuronima, napose OAS1, LAPTM5, LILRB4, ITGAM i TREM2. Budući da mu je izraženost povezana s odgovorom mikroglije na oštećenje neurona, da su mu razine značajno povećane već u ranim stadijima bolesti te da dobro korelira s markerima patoloških promjena tau proteina, razina topljivog TREM2 markera mikroglije (sTREM2) vrijedan je biološki biljeg neuroinflamacije u AD-u i u likvoru i u plazmi. Posebna podvrsta mikroglije, „tamna mikroglija“ (dark microglia), koja uslijed povećanog oksidacijskog stresa ima kondenziranu cito- i nukleoplazmu te izraženo remodeliranje kromatina rijetko je prisutna u fiziološkim uvjetima, ali se vidi u povećanom broju tijekom starenja, kroničnog stresa, nedostatka fraktalinske signalizacije (miševi bez CX3CR1 gena) te u transgeničnih APP/PS1 miševa. Aktivnija je od normalnih mikroglija stanica, a izražava IBA1, CD11b i 4D4 markere, kao i TREM2 receptor u prisutnosti amiloida. Kad se navedenim nalazima pridodaju eksperimentalni rezultati koji ukazuju da smanjenje broja mikroglija stanica i inhibicija sinteze egzosoma u mikrogliji smanjuju širenje patoloških oligomera tau proteina, nameće se zaključak o većoj važnosti mikroglija stanica u psihijatrijskim i neurodegenerativnim bolestima nego što se to dosad mislilo.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija, Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti, Psihologija, Kognitivna znanost (prirodne, tehničke, biomedicina i zdravstvo, društvene i humanističke znanosti)

POVEZANOST RADA