Naslov
Odnosi Katoličke Crkve i komunističke države u vrijeme Hrvatskoga proljeća
(The relations between the Catholic Church and the state during the Croatian Spring (Hrvatsko proljeće) 1971.)

Autori
Tadić, Stipan ; Bilobrk, Petar

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Knjižica sažetaka znanstvenog skupa "Hrvatsko proljeće i hrvatska država. U povodu 50. obljetnice proglašenja štrajka hrvatskih sveučilištaraca" / - , 2021, 28-29

Skup
Hrvatsko proljeće i hrvatska država. U povodu 50. obljetnice proglašenja štrajka hrvatskih sveučilištaraca

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 22.11.2021. - 23.11.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Crkva, partija, komunizam
(Church, party, communism)

Sažetak
U drugoj polovici šezdesetih godina, vremenu koje je neposredno prethodilo Hrvatskome proljeću (1971.) u ondašnjoj državi, pomalo popuštaju strogo represivni odnosi prema religiji i Crkvi. Splašnjavaju oštra konfrontiranja između Crkve i države. Bivša država ublažava svoju ideologičnost i počinje se (relativno) otvarati Zapadu. Na razini crkveno- državnih odnosa 1966. potpisan je Protokol o suradnji između Svete Stolice i ondašnje države. „Potpisivanje Protokola, koje se općenito i unutar državnih i unutar crkvenih krugova ocjenjivalo prekretnom točkom u sređivanju međusobnih odnosa, valja sagledavati i u kontekstu tzv. istočne vatikanske politike (Ostpolitik) koju je, uz papu Pavla VI., posebno promovirao državni tajnik Svete Stolice, kardinal Agostino Casaroli (pa čak i mimo znanja episkopata, BKJ) kao i u kontekstu vanjsko-političkih interesa nesvrstane Jugoslavije. Međutim, ono što je bitno jest to da je Protokolom priznata realnost života Crkve u socijalističkom sustavu i da su njime označeni putovi moguće suradnje.“ (Grubišić i sur. 2001., str. 231-232. Usp. također Zrinščak, 1993., str. 116-121 ; Krišto 1997. str. 49- 51.). Nakon Drugog svjetskog rata pa sve do kasnih 80- ih, vremena raspadanja i urušavanja komunističkog ideologijskog sustava, na tlu Hrvatske, na globalnom društvenom planu postojale su samo dvije velike, ponekad i oštro suprotstavljene institucije: država i Crkva. Prva je bila ustrojena na ideologijskim modelima marksizma i lenjinizma i njihovom negativističkom i urođeno malignu odnosu prema religiji i Crkvi kao i prema religijsko-religioznom fenomenu uopće. Ateistički je svjetonazor proglašen „znanstvenim pogledom na svijet“, promican je i protežiran na svim razinama društvenoga života, naročito na odgojno- obrazovnom planu. Cjelokupni život od dječjih jaslica, preko osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja do staračkih domova bio je protkan „znanstvenim pogledom na svijet“. Na planu idejnog i ideološkog koncepta vladajućeg političkog sustava i njegova odnosa prema religijsko religioznom fenomenu ništa se bitno nije mijenjalo sve do njegova definitivnog silaska s vladajuće pozicije u društvu 90- ih godina. No to ne znači da se u tom periodu od 45 godina vladajući politički ustroj prema religijsko-religioznom fenomenu, Crkvi kao instituciji i građanima vjernicima ophodio uvijek strogo represivno i bez praktičnih popuštanja. Naprotiv, postojali su i periodi izrazitog ideološkog popuštanja i demokratizacije odnosa (Roter, 1976. ; Zrinščak, l993., 107-l24, Ivančić, 2001.). Upravo je vrijeme koje je neposredno prethodilo događanjima Hrvatskoga proljeća bilo vrijeme ideološkog popuštanja strogo represivnih stega prema religiji i Crkvi. U tom kontekstu treba promatrati i (hijerarhijske!) odnose Katoličke Crkve prama događanjima Hrvatskoga proljeća.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija, Povijest

POVEZANOST RADA