Naslov
Novi glagoljski fragment brevijara iz Samobora
(Newly discovered Glagolitic Fragment of Breviary from Samobor)

Autori
Šimić, Marinka

Izvornik
Slovo : časopis Staroslavenskoga instituta u Zagrebu (0583-6255) (2021), 72; 193-245

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Drugi samoborski fragment brevijara, FgSmb2, Slovo sv. Augustina biskupa, Slovo sv. Leona pape, crkvenoslavenski jezik hrvatske redakcije, tekstologija
(Second Samobor Breviary Fragment, Sermo of St. Augustine of Hippo, Sermo of Leo the Great, Croatian recension of the Church Slavonic Language, textology)

Sažetak
U prilogu je potanko analiziran Drugi samoborski fragment brevijara pronađen u franjevačkome Samostanu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Samoboru 2020. godine. Paleografskom i jezičnom analizom utvrđeno je da je FgSmb2 pripadao jednom hrvatskoglagoljskom brevijaru većih dimenzija iz 14. stoljeća koji je vjerojatno nakon prodora Osmanlija u južnije hrvatske krajeve sa sobom bježeći u samoborsku okolicu donio nepoznati pop glagoljaš. Sadržajno FgSmb2 je dio temporala s čitanjima na Božić i osminu Božića, odnosno dio Slova sv. Augustina biskupa, Slova sv. Leona pape i početka Evanđelja po Luki. FgSmb2 je uspoređen jezično i tekstološki s 12 hrvatskoglagoljskih brevijara: 1. vrbničkim, 5. vatikanskim brevijarom, Brevijaru Vida Omišljanina, Pašmanskim i Dragućkim brevijarom, Brevijarom popa Mavra, 19. vatikanskim i Vinodolskim brevijarom, 10. vatikanskim brevijarom, 2. novljanskim brevijarom, Rimskim brevijarom i 2. ljubljanskim (beramskim) brevijarom. U kritičkom su aparatu varijante iz četiri hrvatskoglagoljska brevijara od kojih dva pripadaju sjevernoj, starijoj skupini, BrVb1 i BrVO, jedan južnoj skupini BrLab2 i jedan tzv. prijelaznoj skupini rukopisa: BrN2. Po duljini čitanja FgSmb2 najbolje slaže sa BrVb1, BrVO, BrN2, BrLab2 i BrVinod, dok se u leksičkim i tekstološkim pojedinostima prilično dobro slaže i s 19. vatikanskim brevijarom. Najviše ispuštenih mjesta u odnosu na FgSmb2 zabilježeno je u BrVO, BrVat5, BrVinod i BrRom, a najmanje u BrVat19. Najviše je dodanih mjesta u BrVat5, zatim u BrDrag, a najmanje u BrVat19. Po redu riječi najviše se od FgSmb2 razilazi BrMa, a najmanje BrVat19 i BrVinod, dok tekstoloških dubleta najviše nalazimo u BrVat5, BrLab2 i BrDrag, a najmanje u BrPm. Iz navedenih se podataka može zaključiti da se tekstološki s FgSmb2 najviše razilazi 5. vatikanski brevijar, a on se razlikuje od FgSmb2 i drugih brevijarskih tekstova i rasporedom čitanja. Jezični čimbenici koji ovaj fragment datiraju u 14. stoljeće su: primjeri vokalizacije jera nisu česti, jat je očuvan na izvornim mjestima. U FgSmb2 se na mjestu d+ j bilježi žd, tj. očuvano je starije stanje kao u fragmentima 12. i 13. stoljeća u kojima se  piše samo u stranim riječima e(van)ĵ(e)lski C/6, anĵ(e)lь C/14, C/36- D/1, s jednom iznimkom: voĵinьstvo C/25. Na morfološkoj su razini očuvani pravilni crkvenoslavenski oblici u svim vrstama riječi i oblicima s neznatnim utjecajem narodnoga govora, primjerice, u prezentu u 3. licu jednine: puĉa se B/8, čini se B/6 i 1. licu množine nêsmo B/29 i nastoimo C/16 što je potvrđeno u rubrici gdje su i inače uobičajeni mlađi, tj. hrvatski oblici i leksik. Leksička usporedba FgSmb2 s drugim hrvatskoglagoljskim brevijarima pokazala je da je tekst fragmenta leksički najsličniji najstarijemu hrvatskoglagoljskom brevijaru, 1. vrbničkom. Najviše se razlika među rukopisima odnosi na stariju, staroslavensku i mlađu, hrvatsku inačicu riječi, s tim da FgSmb2 redovito ima stariji izraz. Najviše je leksičkih razlika u odnosu na Mavrov brevijar.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA