Naslov
Stadion Maksimir - sportska arhitektura Vladimira Turine
(Maksimir Stadium - sports architecture by Vladimir Turina)

Autori
Vukadin-Doronjga, Hela

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, katalog

Godina
2020

Ključne riječi
Vladimir Turina ; arhitekt vizionar ; međunarodna recepcija ; sportska arhitektura ; konstruktivizam ; pejzažna arhitektura ; Stadion Maksimir ; Olimpijski stadion Banjica ; Kombinirano plivalište Rijeka-Sušak 1949. ; Hotel Plitvice ; Centar za zaštitu majke i djeteta ; Narodno kazalište, Zenica ; Olimpijski stadion, Teheran ;
(Vladimir Turina ; international reception ; sports architecture ; constructivism ; landscape architecture ; Stadium Dinamo in Maksimir ; the Olympic Stadium Banjica in Belgrade ; Rijekas Flexible Swimming Pool from 1949 ; the Hotel Plitvice ; Centre for the Protection of Mother and Child ; the National Theatre in Zenica ; the Olympic Stadium in Teheran)

Sažetak
Uklapanjem u situaciju razmjerno skučene parcele uz Maksimirsku cestu, otvaranjem izvanredne vizure na maksimirsku šumu i Medvednicu u daljini te uz visoku razinu oblikovanja cjeline i detalja, Stadion Maksimir iznimno je djelo sportske arhitekture. Cilj je izložbe dati povijesni presjek, kontekstualizirati i naglasiti važnost stadiona i okolnog prostora kao inspirativnog okruženja, istaknuti emocionalne čimbenike (mitski Maksimir), afirmirati taj prostor kao izvorišnu točku zagrebačkog sporta, njegovu arhitekturu i urbanizam, povezanost s klubom, navijačima, čovjekom, s gradom i park-šumom Maksimir (memorija mjesta, duhovnost fenomena). Izložba je rezultat dugogodišnjega znanstvenog istraživanja (temelji se na doktorskoj disertaciji autorice, uvažavajući znanstvene doprinose suradnika i kolega na polju sportske arhitekture, i šire). Kao što je iz samog naslova razvidno, usko su povezane dvije glavne teme: Stadion Maksimir kroz povijest i danas, uz naglasak na projekte arhitekta Vladimira Turine i, posebno, na njegove projekte sportske arhitekture. Unutar nekoliko podtema kontekstualizirane su pojedine dionice dviju glavnih tema, kao i uloga Vladimira Turine unutar hrvatske i svjetske arhitekture 20. i 21. stoljeća, arhitekta čiji su projekti i danas izazov i inspiracija te su zastupljeni na brojnim svjetskim izložbama, bijenalima suvremene arhitekture i drugdje. Profesor Turina sagledavao je arhitekturu desetljećima unaprijed. Tako je, stekavši svjetsku reputaciju, prepoznat kao ekspert u području sportske arhitekture i pozvan za izradu idejnog projekta Olimpijskog stadiona u Teheranu za 120.000 gledatelja, a njegovi ključni projekti (zajedno sa Stadionom Maksimir) prezentirani su i objavljivani u hrvatskim i stranim stručnim časopisima, kao autorske samostalne publikacije te u katalozima olimpijskih i međunarodnih izložaba sportske arhitekture. S obzirom na izvornu visokoestetiziranu koncepciju Stadiona Maksimir (na tragu svjetskih zbivanja), koji je u vrijeme izgradnje zadovoljavao kriterije tada suvremenoga sportskog objekta, danas je situacija bitno drugačija. Od kraja 20. stoljeća rađene su brojne studije njegove rekonstrukcije, za sada samo djelomično izvedene. Unatoč građevnim intervencijama, Turinin pristup „otvorene pejzažne arene” nije u potpunosti kompromitiran, kao ni njegove izvorne tribine na zapadu i istoku, koje su integralni dio cjeline. Izložba počinje i završava (krug!) s današnjim stanjem Stadiona Maksimir, što sugerira da se nakon strateške detaljne analize postojećeg stanja, studije stanja konstrukcije i opsega investicije pri saniranju posljedica potresa u daljnjim radovima na revitalizaciji stadiona trebaju konzervirati izvorne tribine na zapadu i istoku, koje su integralni dio cjeline, kako bi se stadion u budućnosti sačuvao od daljnjih degradacija radi valorizacije izvornih kvaliteta vrijednoga kulturnog nasljeđa. Stadion Maksimir kao „nacionalno blago”, bitan dio kulturne ostavštine sa snažnim utjecajem na kreiranje lokalnoga i nacionalnog identiteta, bio je zaštićeno kulturno dobro (Rješenje o preventivnoj zaštiti spomenika kulture donio je 25. travnja 1985. tadašnji Regionalni zavod za zaštitu spomenika ; 1998. novo rješenje o preventivnoj zaštiti ; Status zaštite skinut 2000 [B. Kincl]). Temeljna je činjenica da je Stadion Maksimir u suodnosu s prostorom Sportsko-rekreacijskog centra Svetice, šumom, kao i dijelovima ničega – praznine, uza sve emocionalne čimbenike vezane za klub i lokaciju, zadržao sugestivnost i snagu prostora. U kontekstu aktualnog stanja Stadiona Maksimir, sugerira se kako današnji stadioni trebaju postati mjesta kolektivnog doživljaja na kojima će se naći svi aspekti života na jednome mjestu. Dodajmo tome i turističke prihode, kulturne sadržaje kao što je Muzej GNK Dinamo, prostori za povremene izložbe, kina, glazbeni spektakli (najam prostora), ne izgubivši pritom primaran odnos prostor – čovjek. Stari ambijenti. Spontano, harmonično, ljudsko (V. Turina, 1963c). U kontekstu odnosa prema baštini – izvornim stadionima danas (tj. odnosa staro – novo), i komparativnim europskim primjerima, čini se da su najsugestivnija rješenja ona koja ciljaju na kvalitetnu rekonstrukciju – dogradnju – nasuprot scenografiji, naglašenoj ikoničnosti, kompozicijskom kloniranju tadašnjih i današnjih stadiona.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA