Pregled bibliografske jedinice broj: 1218552
Međunarodnopravni subjektivitet Svete Stolice i Države Vatikanskog Grada
Međunarodnopravni subjektivitet Svete Stolice i Države Vatikanskog Grada, 2019., diplomski rad, diplomski, Zagreb
CROSBI ID: 1218552 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Međunarodnopravni subjektivitet Svete Stolice i
Države Vatikanskog Grada
(International legal subjectivity of the Holy See and
the Vatican City State)
Autori
Alpeza, Mario
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Mjesto
Zagreb
Datum
07.11
Godina
2019
Stranica
75
Mentor
Nakić, Mladen
Ključne riječi
Sveta Stolica, Vatikan, Hrvatska
(Holy See, Vatican, Croatia)
Sažetak
Vatikan ili Država Vatikanskog Grada je država na dijelu teritorija Rima s vlastitom oružanom snagom, vlastitom zastavom, novcem, poštanskom i telegrafskom službom, bankom, novinama, časopisima i televizijom. Ova država, koja je svojim uređenjem apsolutna monarhija na čijem čelu je papa, dobila je međunarodnopravni subjektivitet Lateranskim ugovorom iz 1929. godine. Sama država je u službi Svete Stolice, vrhovnog međunarodnog upravnog tijela Katoličke crkve. Država Vatikanskoga Grada, kao i Sveta Stolica sukladno dualizmu vlasti pape (duhovni i svjetovni poglavar) uživaju zaseban međunarodnopravni subjektivitet. Papa ima zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast koje su, zbog naravi papinskoga poslanja (vrhovni poglavar Katoličke crkve), funkcionalno delegirane pojedinim institucijama. U upravljanju državom i crkvom papi pomaže Rimska kurija unutar koje se nalazi Vijeće za javne crkvene poslove koje djeluje u diplomaciji. Osnovna karakteristika vatikanske diplomacije je njezino postojanje od pamtivijeka, ali to nije oblik diplomacije kakvu međunarodno pravo poznaje jer njezino djelovanje ima vjerski domet i ostale zemlje vrlo često osporavaju državničko djelovanje. Iako, vatikanska diplomacija je radi vrlo velike i razgranate mreže svojih članova katolika izvrstan prislušni aparat koji je jako dobro informiran s jedinstvenim položajem pri posredovanju u sporovima. Kroz povijest postoje nebrojeni primjeri gdje se djelovanje nadbiskupa, kardinala i papa pokazalo ključnim u sprječavanju sukoba (granični spor Argentine i Čilea, okončanje libanonskog građanskog rata 1975 – 1990. godine, sukob u Istočnom Kongu i Mozambiku), ali isto tako ju karakterizira i neutralnost te neosuđivanje pojedinih događaja. Upravo ta odlika vatikanske diplomacije je možda bila uzrok velikog broja Židova koji su ubijeni tokom Drugog svjetskog rata jer je tadašnji papa Pio XII. bio državni tajnik Vatikana i vrlo dobro je bio upućen u djelovanje i politike koje su se odvijale u to vrijeme. Danas, dosta vremena nakon Drugog svjetskog rata, mnogobrojni autori optužuju neutralnost i nedjelovanje Katoličke crkve kroz svoje samostane (John Hogue, John Cornwell, Michael Phayer, Rolf Hochhuth i Constantin Costa-Gavras) kao razlog zašto je toliko ljudi ubijeno za vrijeme rata. Iako, postoje i autori koji tvrde kako njegov pontifikat ipak nije bio tako sporan i da je djelovanje trebalo biti upravo tako (Pierre Blet, David G. Dalin, Michael Hesemann).
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Interdisciplinarne društvene znanosti