Naslov
Trumpov populizam i njegov utjecaj na transatlantske odnose
(Trumps populism and its influence on transatlantic relations)

Autori
Sučić, Lovre

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Mjesto
Zagreb

Datum
15.12

Godina
2021

Stranica
204

Mentor
NAkić, Mladen

Ključne riječi
populizam, transatlantizam, međunarodni poredak, Donald Trump, NATO, EU.
(populism, transatlantic relations, liberal world order, Donald Trump, NATO, EU)

Sažetak
Naglim porastom podrške populističkim akterima u liberalnim državama Zapada, pojavila se sumnja u otpornost međunarodnog liberalnog poretka da se odupre autoritarnim silama koje nastoje „iznutra“ destabilizirati demokratske sustave u Sjedinjenim Državama i Europi. Posljedično, intenzivirao se skepticizam prema svrsishodnosti i učinkovitosti transatlantizma kao „osnove suradnje“ koja počiva na međusobno dijeljenim sociokulturnim vrijednostima i na zajedničkoj odanosti država Zapada prema liberalnim načelima trodiobe vlasti, vladavini prava i zaštiti individualnih sloboda. Multilateralizam i suradnja u organizacijama poput NATO saveza i Europske unije ustupile su mjesto nativizmu i snažnim autoritarnim sklonostima usko vezanih s populizmom. U međunarodnom okruženju u kojem se glorificira realpolitik, odnosno, u „prirodnom stanju“ gdje država prioretizira ostvarenje nacionalnih interesa iznad kolektivne svrhe, ne može se očekivati nastavak „dobrosusjedske“ suradnje između Europe i SAD-a. Populizam se može smatrati (mikro)ideologijom koja dijeli društvo na dva antagonistička tabora – „pravedan narod“ i „korumpiranu elitu“. Populisti su politizirali akutno društveno nezadovoljstvo s konačnom svrhom poticanja straha i mržnje prema „povlaštenim“ članovima društva, što služi kao opravdanje za izglasavanje diskriminatorne politike prema marginaliziranim skupinama. Stoga, populisti su zaokupirali javni prostor i postali „glas agitiranog naroda“ u borbi protiv „namještenog sustava“, što je navelo moderne političke teoretičare da populizam počnu proučavati kao samostalnu političku doktrinu u okviru političkih znanosti. Problem se ogleda u tome što se populizam proučava na razini nacionalne politike, dok je zanemaren utjecaj populizma na međunarodne odnose. Stoga, glavni cilj rada predstavlja analiza dosega populističkih aktera u vanjskopolitičkom okružju, ali s izričitom usmjerenosti na transatlantske odnose. U samom radu, populistička se logika ilustrira kroz praktičnu moć thin-centered ideologije opisivanjem implikacija populizma na međunarodne odnose – politika moći Donalda Trumpa ; Brexit i unutarnji odnosi država članica EU ; ekonomski aspekti populističke mobilizacije i posljedice tzv. Velike recesije i pandemije COVID-19 na porast nezadovoljstva društva ; europska izbjeglička kriza i strah od gubitka europskog identiteta ; i u konačnici, porast anti-amerikanizma i anti-NATO stavova u Europi kao rezultante unilateralizma Sjedinjenih Država. Navedene političke anomalije svode se na populističku „anti-politiku“ – anti- pluralizam, anti-institucionalizam i anti- elitizam. Ujedno, populistička „anti-politika“ može objasniti pomak prema izolacionizmu i iliberalnom modelu vladavine u državama u kojima su populisti preuzeli vlast.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Interdisciplinarne društvene znanosti

POVEZANOST RADA