Naslov
Značaj središnjih metafora međuljudskih odnosa u medicini
(The significance of central metaphors of interpersonal relationships in medicine)

Autori
Ćurković, Marko ; Đuran, Nataša ; Brečić, Petrana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Čovjek je čovjeku lijek, Međunarodna konferencija o komunikaciji u medicini / - , 2022, 37-37

Skup
Čovjek je čovjeku lijek: međunarodna konferencija o komunikaciji u medicini

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 08.09.2022. - 10.09.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
odnosi ; metafora ; razmjena
(relationships ; metaphor ; exchange)

Sažetak
Ljudi su u naravi odnosna bića. U tome smislu, odnosi pružaju značenje i svrhu ljudskim životima, omogućujući im ispunjavanje temeljnih potreba za pripadanjem, oblikujući načine na koje određuju sami sebe i druge. Osim toga, odnosi imaju i „dodatnu“ vrijednost jer omogućuju ljudima postići ono što oni sami nikada ne bi mogli. Uostalom, neke se osnovne potrebe ne mogu steći niti doseći niti na jedan drugi način nego kroz odnose s drugima. Ipak, odnosi su iznimno složena “stvar” te su bremeniti mnogobrojnim proturječnostima. Odnose između dvoje ljudi bismo danas mogli označiti s tri središnje metafore ; one susreta (encounter), ugovora (contract) i razmjene (exchange). Prevladavajuća metafora odnosa u suvremenome svijetu je ona razmjene. Ona, barem u načelu, omogućuje pravičnu i pravednu uzajamnost razmjene različitih dobara, a temeljni se na razumnosti odluka svih dionika odnosa. Utoliko, ona se tiče prvenstveno odnosa između stranaca koji takvima namjeravaju (ili mogu) i ostati. Metafora ugovora označava odnos koji se temelji na međusobno dogovorenim uvjetima uzajamnosti, a može se temeljiti ili na međusobnom poštivanju ili na prihvaćanju zajedničkih težnji. Ona se tiče prvenstveno odnosa među strancima u potrazi za učinkovitim zajedničkim polazištem (ili odredištem). Metafora odnosa kao susreta označava odnos kojime se nastoji prevladati drugost (ili stranost) onog drugoga. Utoliko, ona teži proširenoj vrsti uzajamnosti (uključenosti, razumijevanja, vrijednosti, očekivanja i utjecaja) koja suštinski mijenja uključene dionike. Prema ovom shvaćanju, kroz druge postajemo oni koji i kakvi jesmo. Medicina je neizbježno upućena na odnose, a središnji odnos u tome smislu je povjerenički (fiduciary) odnos između pacijenta i liječnika. Jedina ispravna metafora ovog središnjeg, uspostavnog odnosa medicine jest ona susreta, čiji se etos temelji na prihvaćanju istine drugoga kao onoj koja se stalno iznova otvara, koja je u suštini neizvjesna i nedokučiva. Ipak, u suvremenim okolnostima takvo shvaćanje ovog odnosa je ugroženo upravo zahtjevima, nerijetko nametnute, uzajamnosti koja se tiče sve većeg broja (i vrste), pozvanih i nepozvanih, sudionika (onih kojih se isti odnos na već neki način tiče ili pak u njemu imaju određenog uloga).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA