Naslov
Na putu samosvojnosti: od “srpsko-hrvatskoga” do hrvatskoga jezika
(JEZIKA/ON On a pathway of identity: from “Serbo-Croatian” to the Croatian language)

Autori
Živić, Tihomir ; Huljev, Antonija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
IV. međunarodna znanstvena i stručna konferencija "Obrazovanje za interkulturalizam" - Knjiga sažetaka/Book of abstracts / Mlinarević, Vesnica ; Brust Nemet, Maja ; Huljev, Antonija ; Tokić Zec, Ružica - Osijek : Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2020, 85-86

ISBN
978-953-6965-98-4

Skup
4. međunarodna znanstvena i stručna konferencija: Obrazovanje za interkulturalizam

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 17.09.2020. - 18.09.2020

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
hrvatski ; srpski ; rashrvaćenje ; razdvojba ; ISO
(Croatian ; Serbian ; de-Croatization ; disambiguation ; ISO)

Sažetak
Hrvatskim, kao jednim od dvadeset četiriju priznatih jezika Europske Unije, govore Hrvati u svojoj matičnoj domovini, Republici Hrvatskoj, službeni je jezik u Vojvodini (Srbija), u Gradišću (Austrija) i u pokrajini Molise (Italija), dočim je službeni jezik u Bosni i Hercegovini te u zajednicama u Karaševu i Lupaku (Rumunjska). Usto, njime se kao manjinskim jezikom služe Hrvati u Crnoj Gori (osobito u Boki Kotorskoj), Slovačkoj, Češkoj i Mađarskoj (osobito u Županiji Baranya), govori se i na Kosovu (osobito u Janjevu i u Letnici), a zbog razgranatoga iseljeništva njime, primjerice, govori i oko 60 000 Hrvata na ozemlju Sjedinjenih Američkih Država. Štoviše, natpisna mu povijest seže sve do sedmoga stoljeća. Ipak, ustrajno nijekanje hrvatske samosvojnosti i jezično rashrvaćenje nastavljeno je iz određenih nesklonih krugova i nakon proglašenja hrvatske neovisnosti 1990. godine. Zajedničkim zahtjevom hrvatskih (Nacionalna i sveučilišna knjižnica i Hrvatski zavod za norme) i srbijanskih ustanova (Narodna biblioteka Srbije i Institut za normizaciju) američkoj Kongresnoj knjižnici hrvatski je jezik ISO-ovom dodjelom obvezujućih novih oznaka 1. rujna 2008. naposljetku knjižnično i nazivoslovno službeno razlikovan od srpskoga. No rad govori o mnogim dokazima da ta razdvojba nije završena jer pojedine tiskovine, napose s angloameričkoga područja, još govore o hrvatskome kao o inačici ”srpsko-hrvatskoga jezika“.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

Napomena
As one of the twenty‐four recognized languages of
the European Union, Croatian is spoken by the Croats
in their motherland, the Republic of Croatia, it
is an official language in Vojvodina (Serbia), in
Burgenland (Austria) and in the region of Molise
(Italy), whereas it is a co‐official language in
Bosnia‐Herzegovina and in the communities in
Carașova and Lupac (Romania). Additionally, the
Croats in Montenegro (especially in Bay of Kotor),
in Slovakia, Czechia, and Hungary (especially in
Baranya County) use it as a minority language, it is
also spoken in Kosovo (especially in Janjevo and
Letnica), and, for instance, it is spoken by
approximately 60,000 Croats in the territory of the
United States of America due to an expanded
diaspora. What is more, its inscriptional history
dates as far back as to the 7th century.
Nonetheless, a persistent negation of Croatian
identity and a linguistic de‐Croatization was
continued by certain antagonistic circles even
subsequent to the declaration of Croatian
independence in 1990. By virtue of a joint
solicitation by the Croatian (National and
University Library, Croatian Standards Institute)
and Serbian institutions (National Library of
Serbia, Institute for Standardization) launched to
the Library of Congress, the Croatian language was
finally distinguished from the Serb language in a
librarian and terminological way by the ISO’s
allocation of mandatory new codes on September 1,
2008. However, the paper testifies to many proofs
that this disambiguation has not been completed, as
individual printed materials still attribute
Croatian as a variant of the “Serbo‐Croatian
language,” especially those from the Anglo‐American
speaking area.

POVEZANOST RADA