Naslov
Katolicizam i europski populizam između dva svjetska rata
(Catholicism and European populism between the two world wars)

Autori
Patafta, Daniel

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Populizam u medijima i politici

Urednik/ci
Veselinović, Velimir

Izdavač
Despot infinitus

Grad
Zagreb

Godina
2022

Raspon stranica
196-224

ISBN
978-953-366-085-1

Ključne riječi
katolicizam, populizam, fašizam, Portugal, Španjolska, Austrija, Katolička akcija, Francuska akcija, nacionalizam, međuratno razdoblje
(Catholicism, populism, fascism, Portugal, Spain, Austria, Catholic Action, French Action, nationalism, interwar period)

Sažetak
Katolicizam u razdoblju između dva svjetska rata ne može se samo promatrati iz perspektive jake sekularizacije europskog društva 60-tih i 70-tih godina 20. stoljeća kada je Crkva izgubila vodeću moralnu i duhovnu ulogu u mnogim tradicionalno katoličkim društvima Europe. Katolicizam međuratnog razdoblja mora se zato promatrati u vlastitim uvjetima razvoja u prostoru i vremenu, a ne isključivo u klasičnim pogledima postupnog povijesnog razvoja sekularizma u modernoj Europi. Iako je utjecaj katolicizma u međuratnom razdoblju u mnogim područjima opao, očito je kako je u istom razdoblju on doživio i određeni preporod. Napose se može primijetiti kao su neki oblici katoličke manifestativnosti i određene institucije iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata, osobito nasuprot sve podjeljenijim strukturama protestantizma, pokazivali konstruktivnu kreativnost i izvrstan odgovor na sve jače procese urbanizacije i pluralizma u europskom društvu. U svemu tome tri su ključna elementa katoličke vjere koja su pridonosila ovom preporodu katoličkih institucija i pokreta u međuratnoj Europi. Radi se o katoličkoj hijerarhiji sa svojim beskompromisnim doktrinarnim stavom i njezinom aktivnom i povezivačkom aktivnošću. Katolička crkva bila je strogo piramidalno hijerarhijski ustrojena, gdje se na vrhu strukture nalazila jaka papinska služba koja je svoju moć očitovala kroz nacionalnu crkvenu hijerarhiju preko župa do vjernika laika. Hijerarhijska struktura bila je ključna u očuvanju katolicizma kao institucionalnog monolita u cijelom međuratnom razdoblju. Iako je ovo hijerarhijsko i monolitno vjersko jedinstvo bilo pred stalnim izazovima tijekom 20-tih i 30-tih godina, ono nije doživjelo niti jednu ozbiljniju shizmu. Uniformna i ponekad autoritarna struktura Katoličke crkve očitovala se u osjećaju ideološke koherentnosti. Crkva se predstavljala i bila prihvaćena od vjernika kao jedini pravi izvor istine, koja je izvirala iz Svetog pisma i katoličke tradicije, tumačena od papinstva i ostatka učiteljstva. Ovakva organizacija Crkve nije bila vidljiva samo unutar crkvenih struktura, nego i unutar organizacija povezanih s Crkvom u cijeloj Europi. Katoličke laičke organizacije, usko povezane s hijerarhijom, podupirale veliki niz duhovnih, društvenih i dobrotvornih pokreta koji otvarali veliki prostor djelovanja katoličkom laikatu i doveli do preporoda laičkog pokreta u Crkvi. Međuratno razdoblje bilo je zlatno doba različitih katoličkih organizacija: zajednice mladih, ženske organizacije, sindikati, različite lige i drugi oblici konfesionalnih organizacija stvarale su sigurno i zaštitničko okruženje za vjernike i također afirmirali važnu katoličku prisutnost u mnogim oblicima javnog život. Jedinstvo strukture i katoličkog etosa nije bilo isključivo prema regionalnim posebnostima i društvenoj raznolikosti. Razlike u organiziranju i praksi, kao i u katoličkim tradicijama različitim u svim europskim zemljama bili su sastavni dio dobro organiziranih struktura. Međuratno razdoblje obilježila je osobnost pape Pia XI. (1922. - 1939.) koji je Crkvu oslobodio mnogih okova prošlosti i nastojao je staviti u službu novog doba, u kojem je Crkva u dotad neviđenoj mjeri postala svjetskom Crkvom. Oslobođena starih monarhijskih institucija i sve udaljenija od novih državnih ustanova Crkva se počela isključivo oslanjati na svoju vjerski snagu i na djelovanje svih članova Crkve. Pio XI. smatrao je nacionalizam herezom koja priječi misijski napredak i gura Crkvu ponovno u državni sustav iz kojega se nakon Prvog svjetskog rata oslobodila. Međutim, jačanje straha od komunizma koji se nakon 1917. nadvio nad cijelom Europom dovesti će do pokreta koji nisu bili na tragu osude nacionalizma od strane Pia XI. Iako je papa 1926., na zgražanje francuskih crkvenih krugova osudio, Action française, u vrijeme Španjolskog građanskog rata (1936. - 1939.) podupro je povezivanje Crkve i frankisitčkih nacionalističkih krugova u stvaranju zajedničke fronte protiv republikanaca i revolucionarnih ljevičarskih ekstremista, što je dovelo do nastajanja nacionalnog katolicizma u Španjolskoj. Na isti način podržavao je i Salazarov luisitanski integralizam, koji je ponovno vratio Crkvi u Portugalu povlašteni status nakon antiklerikalne revolucije iz 1910. godine. Na isti način blagonaklono je gledao na Dolfußov austrofašizam u Austriji kao jedinu branu protiv nadirućeg nacionalsocijalizma, kojega je Pio XI. osudio 1937. enciklikom Mit brennender Sorge. Podržavanje ovih nacionalističkih i često populističkih autokratskih sustava u kojima je regionalna Crkva imala važnu ulogu kao obrana od zajedničkog neprijatelja - komunizma, anarhizma, socijalizma i sekularnog liberalizma - bilo je nužda na koju je protivno svojim stavovima Pio XI. morao pristati. S druge strane njegova prava inicijativa u povezivanju svih katoličkih institucija u globalnu, krovnu organizaciju, bila je Katolička akcija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija, Teologija, Povijest, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA