Naslov
Zbrinjavanje sekundarnog pneumotoraksa u bolesnika s nedostatkom alfa 1-antitripsina – prikaz slučaja
(Management of secondary pneumothorax in patients with alpha 1-antitrypsin deficiency - case report)

Autori
Marčetić Dejan ; Čičak Petra ; Madžarac Goran ; Popović-Grle Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Skup
10. kongres Hrvatskog torakalnog društva (TORAKS 2020)

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 16.09.2020. - 19.09.2020

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Sekundarni pneumotoraks ; Nedostatak alfa1- antitripsina
(Secondary pneumothorax ; Alpha1- antritrypsin deficiency)

Sažetak
UVOD: sekundarni pneumotoraks predstavlja izazov u liječenju pacijenata s poznatom plućnom bolešću koji zahtjeva multidisciplinarni pristup i suradnju pacijenta. Kirurške mogućnosti liječenja su ograničene s obzirom na pulmološki komorbiditet, a liječenje osnovne bolesti je od iznimne važnosti. Primarni cilj u akutnom liječenju je postići što adekvatniju i po mogućnosti potpunu reekspanziju plućnog parenhima, što ima izravni utjecaj na respiratorni status pacijenta. PRIKAZ SLUČAJA: 69-godišnji pacijent s teškim KOPB-om fenotipa emfizema (GOLD 3, D) u sklopu nedostatka antiproteaze alfa1-antitripsina (ZZ fenotip), umjerenom trajnom alergijskom astmom od djetinjstva (GINA III preosjetljiv na prašinske grinje i polen trava), te s preboljelom plućnom tuberkulozom prije 49 godina (1971.). S trojnom inhalacijskom terapijom ICS/LABA/LAMA uz antileukotrijen i prednizolon ima stabilnu bolest, egzacerbacije jednom godišnje, bez potrebe za LTOT. Zbog naglo nastale zaduhe praćene bolovima u desnom prsištu javio se u hitnu službu te se učinjenom obradom evidentirao desnostrani likvidopneumotoraks širine plašta zraka 6.5 cm. U kliničkoj slici dominirala je zaduha uz globalnu respiratornu insuficijenciju s acidozom, mirnih laboratorijskih parametara upale. Učinjena hitna drenaža desnog prsišta pleurokanom koji je spojen na Heimlichovu valvulu. Zbog pogoršanja zaduhe uz zabilježen pad saturacije, dren je spojen na sustav aktivne sukcije (Thopaz). Uz drenažu prsišta ordinirana parenteralna i inhalacijska bronhodilatatorna terapija uz oksigenoterapiju i ostalu suportivnu terapiju. Po stabilizaciji stanja pacijent je premješten na odjel i provode se redovite kontrole drena od strane torakalnog kirurga. Unatoč svemu ni nakon pedesetak dana hospitalizacije nije došlo do potpune resorpcije pneumotoraksa, radi čega je indicirana prolongirana drenaža prsišta. Zbog planiranog otpusta iz bolnice u bolesnika je pleurokan ponovno spojen na Heimlichovu valvulu te je pacijent educiran o korištenju drenažnog sustava. Kod otpusta dobrog općeg stanja, respiratorno suficijentan uz LTOT 1-2L/min. Kontrolni CT učinjen mjesec dana nakon otpusta pokazao je potpunu reekspanziju plućnog parenhima, a na Heimlichovu valvulu više nije bilo zračnog protoka. Odstranjen je pleurokan i završeno je liječenje pneumotoraksa nakon 168 dana. U kontrolom intervalu, godinu dana nakon hospitalizacije zbog pneumotoraksa, pacijent je zadobio pertrohanternu frakturu femura, te je uspješno operiran u općoj anesteziji, a postoperacijski tijek je protekao uredno. ZAKLJUČAK: liječenje sekundarnog pneumotoraksa je izazovno i dugotrajno, ali ipak ne bez uspjeha. Za uspješno liječenje potreban je timski pristup pulmologa i kirurga uz strpljenje i suradnju pacijenta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA