Naslov
Klinička empatija i terapijski savez
(CLINICAL EMPATHY AND THERAPEUTIC ALLIANCE)

Autori
Lasić, Davor ; Mastelić, Tonći

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Psychiatria Danubina X Croatian Congress on Psychopharmacotherapy / Jakovljević, Miro - Zagreb : Medicinska naklada, 2022, 10-11

Skup
10. hrvatski kongres o psihofarmakoterapiji Kultura empatije u kliničkoj psihofarmakologiji: kako poboljšati terapijsku učinkovitost u psihijatriji

Mjesto i datum
Dubrovnik, Hrvatska, 08.09.2022. - 11.09.2022

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Empatija, terapijski savez
(Empathy, Therapeutic Alliance)

Sažetak
Empatija se često definira kao razumijevanje emocionalnog stanja, misli i osjećaja druge osobe. U svakodnevnom životu često je obojena trenutnim osjećajima. Klinička empatija, empatija u medicini a poglavito u psihijatriji, ima kognitivnu komponentu. U susretu s pacijentom, usmjerava našu pažnju i postaje važan terapijski alat. Terapijski savez može se, prema Bordinu, definirati kroz tri komponente: kao veza između liječnika i pacijenta, slaganje oko zadaća koje vode poboljšanju zdravstvenog stanja i kao suglasnost oko terapijskog cilja. Istraživanje je pokazalo da terapijski savez u psihoterapiji čini 7-15% ostvarenog napretka, a to je više negoli terapeutovo pridržavanje određene tehnike ili njegova vještina u provođenju psihoterapije. Prvi stavovi stručnjaka, formirani 50-tih godina 20-og stoljeća govorili su o neutralnoj empatiji (“neutral empathy”) i odvojenom, distanciranom liječniku (“detached physician”). Kao što je u psihoanalizi terapeut trebao biti distanciran tako je i svaki liječnik trebao biti udaljeni objektivni promatrač pacijentovog odgovora na bolest. Danas se zna da su klinička empatija i terapijski savez bitni za ishod liječenja. Na empatiju se više ne gleda kao na “neutralnu” već kao na “angažiranu”. Pri tome nije cilj da liječnika “preplave” emocije već da adekvatno prepozna i reagira na osjećaje pacijenta i da osjećaje koje pacijent izaziva u njemu iskoristi za bolje razumijevanje pacijenta i formiranje terapijskog saveza. Pri tome fokus i dalje mora biti na pacijentu a ne na introspekciji. Empatija ima terapijski učinak, smanjuje pacijentovu anksioznost, pacijent postaje suradljiviji, bolji su ishodi liječenja. Klinička empatija i dobar terapijski savez od dvostrane su koristi. Kod terapeuta dobar terapijski ishod dokazano smanjuje rizik za razvoj sindroma sagorijevanja na poslu. Stres na poslu pak najviše pogoduje opadanju empatije. Očita je važnost terapijskog saveza, a klinička empatija pomaže nam u njegovom formiranju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA