Naslov
Ante Trumbić - čovjek gvozdene riječi / Retorička analiza Trumbićevih izabranih govora
(Ante Trumbić - the man of words of steel / Rhetoric analysis of Trumbić's selected speeches)

Autori
Runjić-Stoilova, Anita

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu ; Muzej grada Splita

Grad
Split

Godina
2021

Stranica
394

ISBN
978-953-352-080-3

Ključne riječi
Ante Trumbić, argumentacija, kritička diskursna analiza, politika, retorika, retorička analiza
(Ante Trumbić, argumentation, critical discourse analysis, politics, rhetoric, rhetoric analysis)

Sažetak
Ova je monografija znanstvena studija o retorici Ante Trumbića, splitskog, dalmatinskog i hrvatskog političara koji je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj političkoj povijesti posljednjih desetljeća 19. i tridesetak godina 20. stoljeća. Živio je i djelovao u turbulentnim vremenima različitih političkih previranja, propasti Austro- Ugarske Monarhije te nastanka Kraljevine Jugoslavije. Ante Trumbić bio je pravaš pa jugoslavenski orijentiran političar koji se kasnije vratio ideji hrvatske državnosti. Pojedini politički suparnici zamjerali su mu razmjerno česte promjene političkih promišljanja, ali unatoč tomu, konstanta njegovih političkih uvjerenja bila je privrženost Hrvatskoj i borba za njezine vitalne interese. Neriješeni nacionalni odnosi i tzv. hrvatsko pitanje posebno su ga zaokupljali, što se odražavalo na njegovo djelovanje i politička shvaćanja cijelog života. Bio je ministar vanjskih poslova Kraljevine SHS-a, ali i voljeni splitski gradonačelnik, čiji je sprovod 1938. godine bio najmasovniji posljednji ispraćaj kakav je Split do tada vidio. Brojni Trumbićevi suvremenici svjedočili su o njegovoj veličini kao čovjeka i kao političara, njegovoj upornosti, dosljednosti, odmjerenosti i vještini u formuliranju svojih misli i stajališta. Te su osobine pridonijele tomu da njegovo političko djelovanje bude vrlo značajno. Povijesni zapisi, brojni zabilježeni govori, bogate arhivske bilješke i svjedočenja suvremenika kazuju da je bio i vrlo aktivan govornik. U ovoj se monografiji analizira dvadeset i jedan Trumbićev govor različitih govorničkih vrsta. Učinjena je, s jedne strane, klasična retorička analiza tzv. umjetničkih argumenata poznatih kao etos (sam govornik, njegov karakter), patos (djelovanje na publiku, emocije) i logos (sadržaj, argumenti). S druge strane, provedena je kraća korpusna lingvistička analiza i djelomična kritička diskursna analiza. Na temelju provedenih analiza može se zaključiti o višeslojnosti Trumbićevih govora i u retoričkom i u lingvističkom smislu. Njegovi su govori, posebno deliberativni, s iznimnom argumentacijom u sferama logosa, etosa i patosa. Većina ih se ističe uređenom retoričkom strukturom koja do u detalje prati Aristotelovu. Logos je u Trumbića izrazito jak: ima argumentaciju punu logičkih izvoda, podataka, autoriteta, toposa i sl. Kao osobitost Trumbićevih političkih govora može se istaknuti i njegov etos, ponajprije tzv. preddiskurzivni. Vrlo često sam naglašava svoju stručnost i ulogu u političkim procesima i pobjedama, npr. preuzeo sam odgovornost, radio sam po savjesti i sl. I diskurzivni etos, u kojem publika o govornikovim vrlinama zaključuje na temelju upotrijebljenih retoričkih strategija i alata, kod Trumbića je zavidan. Koristi nebrojene strategije kojima publiku uvjerava i informira o raznim problematikama, i na razumskoj i na emotivnoj i na etičkoj razini: od svih očitosti (posebno toposa i sentencija) preko tzv. poluargumenata (npr. razdiobe, primjera, priče, retoričkih figura, paradoksa, arg. a fortiori i sl.) do lažnih argumenata (prenagle generalizacije, arg. ad hominem, ad populum, ad misericordiam i sl.). Brojni alati uspostavljanja etosa ujedno doprinose i uspostavljanju logosa i patosa. Trumbićevi govori, posebice epideiktički, bogati su figurativnošću čime se uspotavlja patos. Ima i smicalica, ali se po njima ne ističe. Razlog vjerojatno leži u tomu što politički diskurs toga vremena nije bio agresivan, a i on je kao osoba bio odmjeren. Njegove su rečenice pune figura i na planu izraza (razna ponavljanja, inverzije, antiteze) i na planu sadržaja (metafore, perifraze, antonomazije). Rabi uobičajene ideografe poput narod, sloboda, mir i ravnopravnost te brojne intenzifikatore (pridjevske i imeničke) kojima pojačava snagu i emotivnost pojedinih izjava, npr. patničkog (života), širokogrudna (Hrvatska) i sl. Provedena analiza potvrđuje ranije navedene izjave Trumbićevih suvremenika o njegovoj iznimnosti kao čovjeka, političara i govornika. Može se zaključiti da je Trumbić vrhunski govornik kojemu u hrvatskoj povijesti govorništva mora pripasti značajno mjesto.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA