Naslov
Promjene aktivnosti renalnoga živca u ovisnosti o udjelu kisika u udahnutoj smjesi u modelu akutne ponavljane hiperkapnije u štakora – uloga Alfa2-adrenoreceptora
(Changes in the renal sympathetic nerve activity depending on the fraction of the inspired oxygen in the acute intermittent hypoxia rat model – the role of alpha2-adrenergic receptors)

Autori
Madirazza, Katarina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Spit

Datum
08.03

Godina
2022

Stranica
80

Mentor
Pecotić, Renata

Ključne riječi
alpha2-adrenergični receptori ; akutna ponavljana hiperkapnija ; johimbin ; arterijski tlak ; hiperoksija ; opstrukcijska apneja tijekom spavanja ; rafe jezgre ; renalna simpatička živčana aktivnost ; simpatička živčana aktivnost
(alpha2-adrenergic receptors ; acute intermittent hypercapnia ; yohimbine ; arterial blood pressure ; hyperoxia ; obstructive sleep apnea ; raphe nuclei ; renal symphatetic nerve activity ; symphatetic nerve activity ;)

Sažetak
Prekomjerna aktivacija simpatikusa ili simpatoekscitacija ima važnu ulogu u patofiziologiji poremećaja disanja tijekom spavanja. Isprekidano disanje tijekom spavanja popraćeno je promjenama parcijalnih tlakova kisika i ugljikova dioksida u arterijskoj krvi koje dovode do ponavljane stimulacije perifernih i središnjih kemoreceptora te posljedično dovode do aktivacije kemorefleksa i promjena simpatičke živčane aktivnosti. Dosadašnja istraživanja bila su većinom usmjerena prema ispitivanju uloge hipoksije u kratkoročnim i dugoročnim promjenama respiracijskog i simpatičkog sustava, dok učinak akutne ponavljane hiperkapnije na kratkoročne promjene aktivnosti simpatikusa do sada nije bio istražen. Stoga je cilj ove doktorske disertacije bio ispitati učinak različitih intenziteta hiperkapnijskog podražaja u kombinaciji s različitim udjelima kisika u udahnutoj smjesi na veličinu simpatoekscitacije, mjerene aktivnošću renalnoga simpatičkog živca (RSNA) u štakorskom modelu akutne ponavljane hiperkapnije (AIHc). Nadalje, ovom disertacijom istražena je uloga alfa2-adrenorecepotra kaudalnih rafe jezgara u simpatičkom i kardiovaskularnom odgovoru na AIHc u štakora. Istraživanje je provedeno na vagotomiranim i mehanički ventiliranim štakorima soja Sprague-Dawley anesteziranih uretanom. U prvoj studiji, svaka pokusna skupina (n = 7/skupini) bila je izložena različitom protokolu AIHc, koji se razlikovao u intenzitetu hiperkapnijskog podražaja i udjelu kisika u udahnutoj smjesi. Srednji arterijski tlak (MAP), srčana frekvencija (HR) i RSNA izmjerene su i analizirane u 7 vremenskih točaka: u početnim uvjetima prije izlaganja pokusnom protokolu, tijekom pet hiperkapnijskih epizoda (svaka trajanja 3 min) te 15 min nakon završetka zadnje hiperkapnijske epizode. Izlaganje značajnoj hiperkapniji (FiCO2 = 0, 15) dovelo je do povećanja RSNA odgovora koji je bio očuvan tijekom cijelog pokusnog protokola, dok je u skupinama izloženim umjerenoj hiperkapniji (FiCO2 = 0, 05) uočena tendencija progresivnog smanjenja veličine odgovora RSNA nakon prve hiperkapnijske epizode. Izlaganje značajnoj hiperkapniji dovelo je do značajno većeg odgovora RSNA u prvoj hiperkapnijskoj epizodi u usporedbi sa skupinama izloženima umjerenoj hiperkapniji. Nadalje, izlaganje AIHc u kombinaciji s hiperoksijom (50% O2) dovelo je do smanjenja veličine odgovora RSNA u odnosu na izlaganje akutnoj ponavljanoj hiperkapniji u kombinaciji sa sobnim zrakom, kako u skupinama izloženim značajnoj, tako i u skupinama izloženim umjerenoj hiperkapniji. Među protokolima korištenim u prvoj studiji, ustanovljeno je da značajna akutna ponavljana hiperoksijska hiperkapnija (15% CO2 + 50% O2) može aktivirati RSNA, međutim veličina odgovora bila je značajno manja u odnosu na izlaganje istoj u kombinaciji sa sobnim zrakom , što upućuje na uključenost središnjih mehanizama. Iz tog razloga, u drugoj studiji životinje su bile izložene protokolu AIHc (5 x 3 min, 15% CO2 hiperoksijom (50% O2 ). Prije izlaganja protokolu + 50% O AIHc, antagonist alfa2 2) u kombina ciji adrenoreceptora s johimbin primijenjen je intravenski (1 mg/kg, n = 9) ili izravnim mikroubrizgavanjem u područje kaudalnih rafe jezgara (2 mM, n = 12). U kontrolnim skupinama ž ivotinja primjenjena je fiziološka otopina intravenski (n = 7) ili u područje kaudalnih rafe jezgara (n = 10) prije izlaganja protokolu AIHc. RSNA, MAP i HR analizirani su prije izlaganja protokolu AIHc (T0), tijekom pet hiperkapnijskih epizoda (THc15) i 15 minuta nakon završetka zadnje hiperkapnijske epizode (T15). Nakon intravenske primjene johimbina, odgovor RSNA bio je značajno veći tijekom THc15 i u T15 u odnosu na kontrolnu skupinu (P < 0, 05). Mikroubrzigavanje johimbina u kaudalno rafe područje pri je do većeg odgovora RSNA tijekom THc1je izlaganja protokolu AIHc dovelo 5 u usporedbi s kontrolnom skupinom (THc1: 138, 0 ± 4, 0% vs. 123, 7 ± 4, 8%, P = 0, 032 ; THc2: 137, 1 ± 5, 0% vs. 124, 1 ± 4, 5%, P = 0, 071 ; THc3: 143, 1 ± 6, 4% vs. 122, 0 ± 4, 8%, P = 0, 020 ; T Hc4: 146, 1 ± 6, 2% vs. 120, 7 ± 5, 7%, P = 0, 007 te THc5: 143, 2 ± 7, 7% vs. 119, 2 ± 7, 2%, P = 0, 038). Za vrijeme THc1 se smanjio u odnosu na T0 u svim skupinama, dok su promjene MAP-- 5, HR značajno a zabilježene isključivo u skupini koja je johimbin primila int ravenski. Zaključno, rezultati ove doktorske disertacije upućuju da akutna ponavaljana hiperkapnija može dovesti do značajnog povećanja aktivnosti renalnoga simpatičkog živca, u ovisnosti o intenzitetu blokiranje alfa2hiperkapnijskog podražaja i o udjelu kisika u udahnuto j smjesi . Nadalje, adrenoreceptora johimbinom povećava odgovor renalnoga simpatičkog živca na akutnu ponavljanu hiperkapniju. Konačno, mikroubrizgavanje johimbina u kaudalne rafe jezgre dovelo je do izraženijih povećanja RSNA u odnosu na k ontrolnu skupinu te možemo zaključiti da kaudalne rafe jezgre mogu imati važnu ulogu u regulaciji simpatičke živčane aktivnosti tijekom izlaganja AIHc.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA