Naslov
Bez naziva / IX. trijenale hrvatskog kiparstva
(Untitled / 9th Triennial of Croatian Sculpture)

Autori
Popović, Viktor

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, izložba

Godina
2006

Ključne riječi
umjetnička instalacija ; čelični profili ; svijetleće argonske cijevi
(art installation ; steel profiles ; argon light tubes)

Sažetak
Bez naziva / IX. trijenale hrvatskog kiparstva, Gliptoteka – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, kustosica Vesna Mažuran- Subotić (12. srpnja – 15. rujna 2006.) ; Komentirajući na 8. trijenalu hrvatskoga kiparstva dobivenu Veliku nagradu za svoju skulpturu Bez naziva, u tankom olovnom limu perfekcionistički izvedene odjevne predmete stavljene u staklenu vitrinu, Viktor Popović je u razgovoru za “Slobodnu Dalmaciju” rekao : Htio sam poimanje skulpture dovesti do konteksta skulpture u svakodnevnom životu. Sve što nas okružuje u svakodnevici može se dovesti u taj kontekst. Od kruha koji mijesimo i pečemo do cipela u koje ulazimo i nosimo, a koje su također skulpturalna forma. I upravo taj kontekst koji problematizira ne samo bit kiparstva kao takvoga nego i pojavnost po sebi, u Popovićevu stvaralaštvu razvija se unutar granica koje, uvjetno, možemo odrediti kao kretanje između estetike koja se može povezati s pop-artom i one karakteristične za prostorne intervencije i stvaranje ambijentalne skulpture. Neovisno o stilskom rječniku i likovnom izričaju kojim se u pojedinom djelu Popović koristi, uvijek propituje osnovne elemente kiparstva te sistematično ispituje njihov odnos i interakciju, o čemu svjedoči i samostalna izložba kojom se predstavlja na 9. trijenalu hrvatskoga kiparstva kao laureat prošloga. U galerijskom prostoru koji je dobio na raspolaganje, a čiju vizualnu podijeljenost sugeriraju dva centralno postavljena stupa, Popović gradi apstraktnu konstrukciju, horizontalne kompozicije koristeći se industrijski proizvedenim šestmetarskim standardiziranim čeličnim HEB profilima u koje po cijeloj duljini na jednoj strani ugrađuje tanke visokonaponske argonske cijevi, stvarajući tako modul koji će postati gradbeni element cijeloga instalacijskog postava, a čije će se usmjerenje razlikovati na svakoj od dvije postojeće prostorne razine, ovisno o polovini prostorije u kojoj se nalazi (na lijevoj strani galerije donji je niz postavljen okomito na plohu ulaznog prostora, a preko njega se nalaze ukošeni elementi, dok je na desnoj strani suprotno). Apostrofiranjem ne samo voluminoznosti nego i naglašene linearnosti svakog elementa kroz međusobno suprotstavljanje u prostiranju, stvara se dinamična, ugrađenom svjetlošću potpomognuta kompozicija, čija dvoslojnost, polaganjem krakova dvaju elemenata iz gornjeg niza na podnu površinu, dobiva dodatnu pokrenutost. Unutarnji prostorni ritam koji nastaje unutar tako stvorene plastične cjeline, a koji se podjednako oslanja i na zamjetnu prisutnost samih segmenata volumena i na linearne i svjetlosne efekte, potpomognut je i suprotstavljanjem teških i tamnih čeličnih greda naspram krhkih staklenih cijevi koje emitiraju bijelo svjetlo, a upotpunjen i kolorističkim doživljajem koji varira od tamnosmeđe, gotovo crne boje s vanjske strane profila, do tople smeđe-crvene boje hrđe u njihovu unutrašnjem djelu. Permutativnošću svih elemenata ove apstraktne kompozicije te uspostavom odnosa razmjenljivosti između svih vrijednosti koje ju čine, prostorne promjene bazirane na odnosima razmaka i presijecanja doimlju se vrlo živo, a smišljeni fotografizam omogućava bogatu optičku percepciju. Ovim radom se još jednom pokazuje spekulativnost Popovićeve vizualne vizije i njegova sposobnost u njezinu opredmećivanju, čime se i potpuno opravdano uvrstio među najzanimljivije predstavnike nove hrvatske skulpture.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Likovne umjetnosti

POVEZANOST RADA