Naslov
Bez naziva
(Untitled)

Autori
Popović, Viktor

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, izložba

Godina
2007

Ključne riječi
umjetnička instalacija ; guma ; korišteni predmeti
(art installation ; rubber sheets ; used objects)

Sažetak
Galerija Kristofor Stanković – Stara gradska vijećnica, Zagreb, kustosica Jasminka Babić (24. svibnja – 5. lipnja 2007.) ; U radovima Viktora Popovića nastalim u posljednjih nekoliko godina jasno se vidi nastavljanje tradicije readymadea koja je neizbrisivo promijenila tijek povijesti umjetničkog rada 20. stoljeća. Još od davne 1915. godine od kada je Marcel Duchamp skovao termin readymade, na različite načine su umjetnici stvarali djela koja bi ušla u samu definiciju. Od modifikacije uporabnih, ili kako bi ih Danto nazvao pukih, predmeta, do interpretacije i prisvajanja istih. U slučaju Viktora Popovića najzanimljiviji je upravo taj trenutak prisvajanja ili točnije rečeno posudbe. Raniji radovi kao što su olovne zavjese prvi puta postavljene na izložbi u Galeriji Plančić u Starom Gradu na Hvaru (2000.), ili nagrađeni rad s VIII. trijenala hrvatskog kiparstva (2003.) izrazito su oksimoronskog karaktera i više provociraju negoli simuliraju, kako je to dobro primijetio u svom tekstu Klaudio Štefančić. Naglasak je na stvaranju „pomaknute” situacije, na izrazitom efektu začudnosti. Tu je riječ o predmetima koji su napravljeni kao imitacija uporabnog, no sa isključivom svrhom da budu umjetnički predmet. No, korak dalje u razmatranju problematike readymadea Popović je krenuo u projektu izvedenom 2006. godine u gradskoj knjižnici u Komiži. Ovoga puta doslovno je posudio stolice iz lokalne škole te kombiniranjem s argonskim cijevima napravio prostornu instalaciju. Tim čisto postmodernističkim postupkom koncept postaje sve jasniji, a djelo očišćeno svakih spekulacija. U slijedećem, sličnom projektu koji je napravio u Portlandu iste godine, zamolio je sve poznanike da mu posude vlastite stolice za instalaciju, koje su nakon same izložbe bile vraćene vlasnicima. Na tragu tih razmišljanja Popović realizira i najnoviji projekt. Ovoga puta ulazi u radne prostore (prostore Stare gradske vijećnice u Zagrebu, modnog studija I-gle i cvjećarnicu Saše Šekoranje), te zatečene predmete ili one usko vezane uz samu djelatnost vlasnika posuđuje i uklapa u rad. Debelim, teškim gumenim prekrivačem pokriva šivaće i pisaće strojeve, te vrtne alatke. Svaki objekt je jedinstven zahvaljujući predmetu koji ga određuje, no svi vizualno čine cjelinu što je postignuto samim materijalom kao osnovnom poveznicom. Naime, svaki prekrivač je istih dimenzija, napravljen od identičnog gumenog materijala. Postupak koji se nameće kao najzanimljiviji u ovom radu je upravo taj odnos posuđenog predmeta s njegovom izvornom funkcijom (i vlasnikom). S jedne strane ga umjetnik vadi iz izvornog konteksta, onemogućava njegovu uporabu kao funkcionalnog predmeta, dajući mu novi umjetnički kontekst. U postupku je vrlo direktan – na prekrivenom šivaćem stroju ne može se šiti, prekrivene vrtne alatke su neupotrebljive. Sada u prvi plan dolazi njihov oblik, njihova mogućnost da stvore vizualno zanimljivu i intrigantnu cjelinu. I kada po završetku izložbe bude vraćen u izvorni kontekst, predmet će ponovno postati pukim predmetom, no ovog puta bit će obogaćen memorijom na svoje umjetničko postojanje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Likovne umjetnosti

POVEZANOST RADA