Naslov
Staro-novo normalno – kulturno relevantna pedagogija
(The Old New Normal - Culturally Relevant Pedagogy)

Autori
Visković, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Promjene u RPOO-u – RPOO kao promjena: odgoj i obrazovanje kao odgovor na novo normalno

Urednik/ci
Višnjić Jevtić, Adrijana

Izdavač
OMEP Hrvatska

Grad
Čakovec

Godina
2022

Raspon stranica
2-12

ISBN
978-953-57634-2-0

Ključne riječi
dobrobit ; javna obrazovna politika ; profesionalne kompetencije radni uvjeti ; rezilijentnost
(public education policy ; professional competencies ; resilience ; wellbeing ; work conditions)

Sažetak
Društveni procesi, pa tako i odgoj i obrazovanje, determinirani su stalnim promjenama. Tijekom pandemije COVID-19 promjene su postale nagle i neizvjesne. Sustav institucionalnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (dalje RPOO), se nakon (kratkog) zatvaranja, relativno brzo vraća na „staro“. Uz preporuke poštivanja epidemioloških mjera, broj djece u skupini ostaje isti što onemogućava fizičko distanciranje. Istodobno, ograničavaju se interakcije s drugim praktičarima i stručnim suradnicima, a suradnja s roditeljima se ograničava (najčešće) tek na virtualnu komunikaciju. Svjetske organizacije (UNESCO, Save the Children) ukazuju da su djeca najveće globalne žrtve lockdown-a. U situaciji koju ne razumiju, djeca se suočavaju sa strahovima, tjeskobom, nesigurnošću... Upitno je koliko sustav RPOO, determiniram javnom obrazovnom politikom i postojećim (neodgovarajućim) radnim uvjetima, može odgovoriti na potrebe djece i osigurati njihovu dobrobit. Recentna svjetska istraživanja ukazuju na potrebu kreiranja uvjeta koji omogućavaju optimalni razvoj djece, očuvanje (fizičkog i psihičkog) zdravlja, uz istodobno informiranje djece o promjenama na za njih primjeren način. To upućuje na nužnost kulturalno primjerene pedagogije koja uvažava aktualne i specifične uvjete. Od stručnjaka- praktičara u sustavu RPOO očekuje se prilagodljivost: organiziranje rada u manjim skupina djece („balončići“), uključivanje djece u participativne aktivnosti, promjenu sadržaja i načina igre i učenja. Kulturalno primjerena pedagogija usmjerava se zato na izgrađivane dječje vlastite pozitivne slike, i zajednici kao „sigurnom mjestu“. Posljedično, trebala bi rasti dječja rezilijentnost i agentnost što omogućava njihovo pro-aktivno sudjelovanje u životu uže i šire zajednice. Dvojbeno je mogu li obrazovne ustanove biti alati za rješavanje društvenih problema (npr. tržišta rada i potreba roditelja), kao i može li se u sadašnjim uvjetima osigurati optimalna zaštita zdravlja ne samo djece već i zaposlenika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA