Naslov
Ugljikohidratima deficijentan transferin u kroničnom alkoholizmu
(Carbohydrate-deficient transferrin in chronic alcoholism)

Autori
Jančić, Sara

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Mjesto
Zagreb

Datum
18.09

Godina
2020

Stranica
35

Mentor
Šegulja, Dragana

Ključne riječi
transferin, željezo, ugljikohidratima deficijentan transferin, CDT, alkoholizam
(transferrin, iron, carbohydrate-deficient transferrin, CDT, alcoholism)

Sažetak
Ugljikohidratima deficijentan transferin (CDT) je skupni naziv za izoforme transferina nižeg stupnja glikozilacije. Povećano pojavljivanje CDT u serumu ukazuje na poremećaj glikozilacije transferina. Uzrok tomu mogu biti nasljedni poremećaji glikozilacije proteina, nasljedni metabolički poremećaji ili stanja stečena tijekom života. Stečeni poremećaj glikozilacije proteina najčešće se povezuje s kroničnom konzumacijom alkohola. Dokazano je inhibicijsko djelovanje etanola i njegovih metabolita na mehanizme glikozilacije transferina. Danas je CDT glavni biokemijski biljeg kroničnog alkoholizma. Međunarodna federacija za kliničku kemiju i laboratorijsku medicinu (IFCC) je 2005. godine odredila HPLC kao referentni mjerni postupak za dijagnostiku ugljikohidratima deficijentnog transferina. Osim toga, disialotransferin je izabran kao ciljni analit za mjerenje CDT. Po preporuci IFCC, pri kvantifikaciji se ne koristi apsolutna, već relativna koncentracija (%CDT). Normalnim nalazom smatra se udio ugljikohidratima deficijentnog transferina manji od 1, 7%. Rezultati veći od 1, 7% smatraju se patološkim i ukazuju na kroničnu konzumaciju alkohola. Jedino je u forenzičkoj medicini gornji referentni interval nešto viši, a iznosi 2%. CDT je marker koji se pokazao najmanje podložan interferencijama. Usprkos tome, nasljedni poremećaji glikozilacije i genetske varijante transferina, neovisno o metodi dijagnostike, uzrokuju povišenu razinu CDT i onemogućavaju točnu interpretaciju dobivenih rezultata. Za laboratorijsku analizu CDT se u početku najviše koristila metoda izoelektričnog fokusiranja u kombinaciji s nekom imunokemijskom tehnikom. U međuvremenu su razvijene mnoge imunokemijske tehnike za dijagnostiku CDT koje su postale komercijalno dostupne, no pokazale su se nedovoljno specifične. Kalibrirani postupak kapilarne elektroforeze danas je najčešća metoda izbora u dijagnostici ugljikohidratima deficijentnog transferina. U usporedbi s ostalim, ova metoda je pristupačna, dovoljno osjetljiva, specifična i točna te ne zahtjeva složenu pripremu uzoraka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Farmacija

POVEZANOST RADA