Naslov
Poetski napon smrti - od krika do tišine
(Poetic tension of death - from scream to silence)

Autori
Kos-Lajtman, Andrijana

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Naklada Ljevak

Grad
Zagreb

Godina
2022

Stranica
415

ISBN
978-953-355-591-1

Ključne riječi
tema smrti u poeziji, pjesništvo smrti 20. i 21. stoljeća, semantički modeli, stilski mehanizmi, krik, tišina, A.B. Šimić, J. Kaštelan, D. Cvijetić
(the topic of death in poetry, poetry of death of the 20th and 21st centuries, semantic models of death, stylistic procedures, scream, silence, A.B. Šimić, J. Kaštelan, D. Cvijetić)

Sažetak
Poetski napon smrti: od krika do tišine znanstvena je studija koja se bavi načinima na koje poezija uspijeva izreći nešto za čovjeka toliko traumatično, radikalno i nedokučivo kao što je smrt, i fenomenologija (ljudske) smrtnosti uopće. Uzimajući u obzir dosadašnje znanstvene uvide kako iz područja antropologije i tanatosociologije, tako i filozofije jezika i konceptualne poetike, knjiga nastoji analitički zahvatiti u različite pjesničke jezike smrti koji fluktuiraju u širokom rasponu i na brojnim razinama između krika i tišine kao krajnjih, simboličkih točaka. Takav model izricanja smrti kroz pjesnički jezik nastoji se teorijski objasniti i legitimirati, ali isto tako i potkrijepiti detaljnim analitičkim zahvatima u neke od ključnih pjesničkih „opusa smrti“ hrvatske književnosti 20. i 21. stoljeća. U središtu su analitičkog interesa tri pjesnika koji su svoje poetske tekstove pisali (i) na hrvatskome jeziku, u okvirnom vremenskom rasponu od jednoga stoljeća: Antuna Branka Šimića, Jure Kaštelana i Darka Cvijetića. Kod svakoga od trojice pjesnika u obzir je uzeta cjelina pjesničkoga opusa – analiziranjem, klasificiranjem i opisivanjem s jedne strane semantičkih modala odnosa prema smrti, a s druge jezično-stilskih, narativnih i strukturalnih mehanizama kojima se oni ostvaruju. Upravo je simbioza semantičke i formalno-stilske razine iskaza ono na što se želi ukazati predodžbom pjesničkoga teksta kao složenog i sinergijski ustrojenog mehanizma utemeljenog na srazu, nadopunjavanju i prožimanju semantičkog i sintaktičkog. Polazeći od pretpostavke o konvergentnim i divergentnim poetskim strukturama kao procesima analognima konvergentnom i divergentnom mišljenju, analitičko-interpretativnim zahvatima ukazuje se na jezično-stilsku stratifikaciju pjesme, tip govorne energije koju pjesma posreduje i emotivni naboj koji se njome generira. Pokazuje se da emocionalni naboj pjesme ne proizlazi samo iz njezina semantičkoga sloja, nego se derivira iz različitih poetskih elemenata i postupaka koji obuhvaćaju sve jezične i tekstualne razine. Na primjerima triju pjesničkih praksi raspoređenih u periodu od jednoga stoljeća uviđamo tri različita pristupa u izricanju smrtnosti: prva od njih je sintaksom krika Antuna Branka Šimića ; druga je diskurs niveliranja Jure Kaštelana koji na svim izvedbenim razinama pomiruje jezično- emocionalnu dijalektiku krika i tišine ; dok je treća, Darka Cvijetića, usmjerena tišini kao mjestu ispunjenom začudnošću i spoznajno-emocionalnim šokom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Književnost

POVEZANOST RADA