Pregled bibliografske jedinice broj: 1206656
Muzealizacija mode u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu i problem prezentacije
Muzealizacija mode u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu i problem prezentacije // Muzealizacija mode — počeci i izazovi na prostoru Slovenije, Hrvatske i Srbije / Simončić, Katarina Nina (ur.).
Zagreb: Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2020. str. 34-77
CROSBI ID: 1206656 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Muzealizacija mode u Muzeju za umjetnost i obrt u
Zagrebu i problem prezentacije
(Fashion Museology in the Museum of Arts and Craft &
the Problems of its Presentation)
Autori
Klobučar, Andrea
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Muzealizacija mode — počeci i izazovi na prostoru Slovenije, Hrvatske i Srbije
Urednik/ci
Simončić, Katarina Nina
Izdavač
Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Grad
Zagreb
Godina
2020
Raspon stranica
34-77
ISBN
978-953-7105-82-2
Ključne riječi
Muzej za umjetnost i obrt, zbirka tekstila, muzealizacija mode, izložbe mode
(Museum of Arts and Craft, textile collection, fashion museology, fashion exhibitions)
Sažetak
Muzej za umjetnost i obrt osnovan je 1880. godine. Prema muzejskom statutu, prvu od šest temeljnih zbirki činili su tekstilni predmeti. Najraniji odjevni predmeti u zbirci datirani su u 18. stoljeće, a nabavljeni su za zbirku tekstila u prvoj polovini osamdesetih godina 19. stoljeća. Sukladno onodobnim muzeološkim principima, odjevni predmeti su se prikupljali radi estetskih vrijednosti i kakvoće izrade. Tijekom 1940-ih i 1950-ih godina najveći prirast u zbirci tekstila činila je odjeća s kraja 19. stoljeća, a 1960-ih odjeća iz razdoblja međuraća. Kustosica zbirke tekstila Vanda Pavelić-Weinert šezdesetih godina 20. stoljeća uvodi novinu u sakupljačku politiku nabavkom odjeće onodobne jugoslavenske tekstilne industrije. Tijekom narednih desetljeća sakupljačka politika nije se znatno mijenjala te se zbirka tekstila popunjava odjevnim predmetima iz razdoblja od 19. do devedesetih godina 20. stoljeća. U 21. stoljeću, jačanjem hrvatske modne scene, ali i istovremenim propadanjem hrvatske tekstilne industrije, Muzej za umjetnost i obrt svoju je sakupljačku i izlagačku politiku zbirke tekstila i modnog pribora usmjerio ka tim dvjema pojavama. Istodobno s prikupljanjem, obradom i istraživanjem odjeće i kulture odijevanja, Muzej za umjetnost i obrt priređuje tematske izložbe. Pri njihovoj realizaciji kustosice i restauratorice susreću se s problemom adekvatnog izlaganja odjeće. Budući da je odjeća trodimenzionalni objekt s kinetičkim svojstvima, da bi bila pravilno „pročitana“, potrebno joj je tijelo koje bi je nosilo i pritom se micalo. U nedostatku takvoga muzeološkog pomagala, odjeća se najčešće izlaže na raznovrsnim lutkama pri čemu je često takav način prezentacije opisan kao „lišen života“.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti, Primijenjena umjetnost, Dizajn
