Naslov
Kant i pedagogija
(Kant and Pedagogy)

Autori
Kuliš, Emanuela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Sveučilište, filozofija, obrazovne politike, 4. studentski filozofski simpozij Udruge studenata filozofije »logOS«, Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Hrvatskog filozofskog društva / Matić, Luka ; Papo, Demian - Osijek : Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2014, 35-35

ISBN
978-953-314-066-7

Skup
4. studentski filozofski simpozij ''Sveučilište, filozofija, obrazovne politike''

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 08.05.2014. - 09.05.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan

Ključne riječi
Immanuel Kant ; pedagogija ; odgoj
(Immanuel Kant ; pedagogy ; education)

Sažetak
U svojem izlaganju dat ću prikaz osnovā Kantovog mišljenja o pedagogiji, dakle njegovu teoriju odgoja koju je nužno promatrati iz cjeline njegovog opusa. Kant je odgoj definirao kao »njegovanje i nastavu s obrazovanjem« koje je svojstveno jedino čovjeku. Naime, Kant je bio duboko uvjeren da »čovjek jedino odgojem može postati čovjekom«. Upravo odgojem se omogućuje realizacija svih načina pojavljivanja praktičkoga uma i to discipliniranjem – pripitomiti divljinu u sebi, kultiviranjem – važnost pouke i nastave, postajanjem mudrim – biti civiliziran i ugodan u društvu, te moraliziranjem – biti vješt za ostvarenje različitih ciljeva. Zalagao se za promjene u pedagogiji i za odgoj djece prema onom budućem, a ne sadašnjem. Naglasio je da bi nit vodilja u odgoju trebala biti njegova bît: poučavati ljubav prema istini, a ne istinu samu. Dakle, odgajatelji i roditelji bi trebali u javnom i privatnom odgoju biti jednako usmjereni prema istini i dužnosti. U skladu s tim viđenjem, Kant je naveo područja odgajateljevih zadaća: njega, skolastičko, pragmatično i moralno obrazovanje. Do problema u odgoju može doći prije svega ako je odgajatelj loš. Uz to, Kant je u teoriji morala nastojao ukazati na relacije sloboda-zakonitost i samoodređenje-određenje od strane drugoga, pri tome naglašavajući da djetetu treba dati slobodu od samog početka i paziti da mu se ne slomi volja. Ako se slomi volja djeteta »uslijedit će ropski način mišljenja, zbog čega će dijete, jer nije vođeno odgajateljem koji je racionalan, ostati u ne-umnosti«.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija, Filozofija

POVEZANOST RADA