Pregled bibliografske jedinice broj: 1204038
Fotosenzibilizacija u domaćih životinja
Fotosenzibilizacija u domaćih životinja // Hrvatski veterinarski vjesnik - Hrvatska veterinarska komora, 30 (2022), 2; 40-43 (domaća recenzija, članak, stručni)
CROSBI ID: 1204038 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Fotosenzibilizacija u domaćih životinja
(Photosensitization in domestic animals)
Autori
Đuričić, Dražen ; Charlotte, Stiles
Izvornik
Hrvatski veterinarski vjesnik - Hrvatska veterinarska komora (1330-2124) 30
(2022), 2;
40-43
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni
Ključne riječi
fotosenzibilizacija ; porfirin ; stoka ; heljda
(buckwheat ; livestock ; photosensitization ; porphyrin)
Sažetak
Fotosenzibilizacija je reakcija kože i povezanih dermalnih tkiva koja je rezultat izravne izloženosti Sunčevoj svjetlosti (ultraljubičastom zračenju), nakon ingestije ili kontakta s reaktivnim sekundarnim biljnim proizvodima nakupljenima ispod kože. Fotosenzibilizaciju možemo razvrstati u četiri skupine. Tip I ili primarna fotosenzibilizacija nastaje kad se fotodinamički agens proguta ili apsorbira kroz kožu. Sredstvo ulazi u sistemsku cirkulaciju u svom izvornom obliku, gdje dovodi do oštećenja stanične membrane kože nakon što je životinja izložena ultraljubičastom svjetlu. Primjeri primarnih fotosenzibilizacijskih agenasa uključuju hipericin iz gospine trave (Hypericum perforatum) i fagopirin iz heljde (Fagopyrum esculentum). Fotosenzibilizacija tipa II pojavljuje se zbog nasljednih defektnih funkcija enzima uključenih u sintezu krvi. Fotodinamički metaboliti (porfirin) nakupljaju se u nekim tjelesnim tkivima, kao što su kosti i zubi (npr. kongenitalna eritropoetska protoporfirija goveda). Tip III (hepatogena) ili sekundarna fotosenzibilizacija najčešći je tip fotosenzitivne reakcije u domaćih životinja, a nastaje kad jetra nije u stanju izlučiti filoeritrin, metabolit klorofila iz biljne hrane koju je životinja pojela. U pravilu, filoeritrin se izlučuje u crijeva putem žučnog sustava i izlučuje se fecesom. U tipu III fotoosjetljivost, oštećenje jetre i mehanizam bilijarnog transporta sprečavaju izlučivanje filoeritrina, dopuštajući fotodinamičkoj tvari da uđe u krvožilni sustav i akumulira se ispod kože. Važno je da je konzumacija hepatotoksičnih biljaka u biljojeda često povezana s fotosenzibilizacijom tipa III. Tip IV ili idiopatska fotosenzibilizacija pojavljuje se nakon gutanja određenih biljaka, kao što je lucerna. Razlog je nejasan ili idiopatski. Klinički su znakovi slični bez obzira na uzrok. Pogođene su životinje fotofobne odmah pri izlaganju Sunčevoj svjetlosti. Lezije se pojavljuju na bjelodlakim, nepigmentiranim ili bezdlačnim područjima kao što su nos i vime. Najprije se razviju eritem i edem kože. Ako je izlaganje Sunčevoj svjetlosti produljeno, lezije mogu napredovati do stvaranja vezikula i bula, serumskog eksudativnog dermatitisa, ulceracija, stvaranja krasta i nekroze kože. Posljednja faza uključuje ljuštenje kože.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Veterinarska medicina
Citiraj ovu publikaciju:
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- CAB Abstracts