Naslov
Složeni i sekundarni predikati u hrvatskome jeziku na primjeru konstrukcija s predikatnim instrumentalom te s riječju kao
(Complex and secondary predicates in Croatian language exemplified by constructions with predicate instrumental and word kao)

Autori
Davor Krsnik

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za lingvistiku

Mjesto
Zagreb

Datum
27.04

Godina
2021

Stranica
318

Mentor
Prof. emer. dr. sc. Ivo Pranjković

Ključne riječi
sekundarni predikat, složeni predikat, konstrukcija, predikatni instrumental, riječ kao, komplement, adjunkt
(secondary predicate, complex predicate, construction, predicate instrumental, word kao, complement, adjunct)

Sažetak
Među rijetkim radovima koji se bave sekundarnim predikatima u hrvatskome jezikoslovlju nalazimo tek jednu monografiju. Riječ je o Petijevom djelu naslovljenom Predikatni proširak iz 1979. godine. Peti je detaljno opisao načine izražavanja sekundarnih predikata u hrvatskome jeziku. Međutim, njegov pristup ima dva problema. Prvi je to što zanemaruje značenjski opis sekundarnih predikata, a drugi problem je njegova kategorija obveznog predikatnog proširka koja počiva na pretpostavci da su predikatni komplementi suznačnih glagola odjeliti predikati. To je gledište koje dijeli i takozvana teorija malih surečenica. U radu pokazujemo da se potonje gledište vodi problematičnim pretpostavkama. Umjesto obveznih predikatnih proširaka i malih surečenica predlažemo kategoriju složenih predikata. Premda složeni i sekundarni predikati dijele karakteristična obilježja, pokazujemo da je njihov ostvaraj u rečeničnoj strukturi ishod dviju različitih operacija. U tu svrhu oslanjamo se na teorijski okvir i metodu konstrukcijske gramatike. Naše je polazište opis predikatne konstrukcije koja objedinjuje nekoliko varijanti ili značenjskih tipova. Nazivamo ih rezultativ, modal, deskriptiv, similativ i final. Te varijante ili tipovi predikatne konstrukcije temelje se na specifičnim klasama glagola. Kolostrukcijskom analizom mjerimo snagu asocijativnosti pojedinačnih glagola tih klasa s ciljanim varijantama predikatne konstrukcije. Pokazuje se da glagoli najveće asocijativnosti, takozvani egzemplari, elaboriraju argumentnu strukturu konstrukcije. Ti su glagoli zavisni o predikatnim imenima te s njima čine složene predikate. S druge strane samoznačni glagoli integriraju se sa značenjskim varijantama predikatne konstrukcije inovativno na temelju produktivnosti tih varijanti ili pak analogijom prema specifičnim egzemplarima. Ta integracija daje sekundarne predikate. Građa na kojoj temeljimo opis obuhvaća konstrukcije s predikatnim instrumentalom te s riječju kao.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA