Naslov
Tipovi košnica: povijesni razvoj i današnja primjena - I. dio
(Beehive Types: Historical Development and Today's Application - Part I)

Autori
Horvatinec, Jelena

Izvornik
Hrvatska pčela (1330-3635) 139 (2020), 5; 173-174

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
pčelinje košnice ; horizontalne košnice ; uspravne košnice ; anastomo kofini ; vraski
(bee hives ; horizontal hives ; upright beehives ; anastomo kofini ; vraski)

Sažetak
Košnice su nastambe pčela koje bi trebale zadovoljiti dva kriterija: biološke potrebe pčelinje zajednice te pčelaru bolju manipulaciju i iskorištavanje pčelinje zajednice. Prve košnice bile su imitacija prirode u kojima je čovjek nalazio pčele, a materijal od kojeg su bile izgrađene bilo je ono što je prikladno našao u svojoj okolini: glina, šuplja stabla, blato, slama, pruće i drugo. Najranije pčelinje košnice izgrađene su od zemlje, oblika horizontalnog cilindra, pa ih nazivamo „horizontalne košnice“. Prve košnice uspravnog tipa pojavile su se u šumama sjeverne Europe gdje je postojala tradicija šumskog pčelarenja, u uspravnom deblu od drveta, te su se takvi tipovi košnica razvijali neovisno o onima koje su koristili stari Grci i Rimljani. Košnice starih civilizacija i one koje su se do početka 21. stoljeća koristile u Hrvatskoj su košnice s nepokretnim saćem poznatije pod nazivom pletare. Postoje zapisi iz ranog srednjeg vijeka o pčelarenju u Hrvatskoj s uspravnim košnicama ispletenim od šiba vrbe i/ili stabiljka vinove loze premazane blatom te pletare - pletene od slame. Prva nadogradnja takvih košnica započela je u sjevernoj Europi. Vršila se nadodavanjem nastavaka ispod ili iznad košnice, a to je omogućilo pčelaru veću kontrolu nad pčelama, lakše uzimanje meda iz saća bez ubijanja pčela, dobivanje više meda iz košnice i veći postotak uspješnog prezimljavanja pčelinjih zajednica. Najrašireniji i najraniji tip nastavka za pletaru bio je plitak cilindar istih dimenzija kao dno pletare koji se postavljao ispod nje. Nazivali su ga raznim imenima: imp, eke (staroeuropski nazivi za nastavak, dodatak), prsten. Prva prototipska uspravna košnica s pokretnim saćem, izrađena od šiblja vrbe, opisana je 1682 godine u knjizi Engleza G. Whelera na koje je naišao u Attici na svom putovanju Grčkom, a poznata je pod nazivom anastomo kofini. Anastomo kofini kasnije je poslužila kao izvrstan temelj za racionalna poboljšanja košnica čiji dizajn je određen s razlogom i s određenim smislom, a ne tradicijom. Vraski je preteča anastomo kofinija, posuda uspravnog oblika sa zemljanim poklopcem. Korištena je u centralnom i zapadnom dijelu otoka Krete. Tehnologija pčelarenja s pokretnim saćem osigurala je pčelaru bolju kontrolu i manipulaciju pčelinjom zajednicom. Koristeći takve košnice, pčelari su mogli na elegantan način ukloniti saće iz košnice, provjeriti ima li zajednica dovoljno zaliha hrane za preživjeti zimu, vrcati med izvađen iz košnice bez pčelinjeg legla ili odraslih pčela, a da pritom ne unište ili smanje količinu pčela u košnici.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA