Naslov
Medijski tekst: od sadržaja do izraza. Kritičko čitanje jezika medija.
(Text of the media: from content to expression. Critical reading of the language of the media.)

Autori
Togonal, Marijana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
Međunarodni inderdisciplinarni znanstveni skup: Čitatelj i čitanje u digitalno doba

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 11.11.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
medijski tekst, medijska pismenost, jezik i mediji, lingvodidaktički predložak
(media context, media literacy, language and the media, linguistic-didactic model)

Sažetak
Kada kritički ili analitički govorimo o medijskim tekstovima, prije svega govorimo o sadržajnoj strani poruke odnosno o načinima na koje je kreator medijskoga teksta oblikovao informaciju koju preko određenoga medija odašilje javnosti. Taj se proces dekodiranja sadržaja poruke kod kritički osviještenog čitatelja sastoji u odbacivanju neutemeljenih, neargumentiranih, nejasnih, netočnih, nepotpunih informacija, odnosno prihvaćanja onih dijelova sadržaja koji uporište imaju u istinitosti. Svaka se medijska poruka, dakle, može sagledavati u svjetlu argumentacijskoga procesa u kojemu se određena tvrdnja/informacija potkrjepljuje očitostima – podacima, primjerima, brojkama, definicijama, citatima, ilustracijama i dr. – koje su logički povezane s navedenim tvrdnjama (Škarić, 2011 ; Toulmin 1958). U pravilu medijski se pismenom osobom smatra onaj pojedinac koji ima sposobnost kritičkoga čitanja sadržaja medijske poruke, dakle sposobnost razlikovanja istine od neistine manipulacije od argumentacije te osoba koja će samostalno moći, uvažavajući načela oblikovanja pojedinoga medijskog žanra, oblikovati, sadržajno i strukturalno, određenu medijsku poruku. No, medijski bi pismena osoba jednako tako trebala posjedovati i vještine pravilnoga jezičnog oblikovanja poruke, a samim time i vještine njezina kritičkoga čitanja i i propitkivanja. Ako prihvatimo da je standardni idiom idiom javne komunikacije, što bi po svojoj definiciji trebao biti, a mediji njezina najraširenija, posljedično i jezično najutjecajnija domena (Sapunar Knežević, Togonal, 2012), onda bismo trebali težiti da medijska poruka bude istinita ne samo u sadržajnom smislu već i u onom izraznom, dakle da uporište ima u vrijedećim jezičnim priručnicima. U radu ćemo se baviti važnošću osvješćivanja pravilne uporabe jezika u medijskim tekstovima, utjecajem koji jezik medija ima na jezičnu kulturu primatelja (osobito s aspekta njegove raširenosti i dostupnosti raznim primateljima) te načinima na koje se u radu s mladima može poticati kritičko propitivanje jezika medija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA