Naslov
Vlaho Bukovac kao portretist bana Teodora grofa Pejačevića
(Vlaho Bukovac as a Portraitist of Teodor Count Pejacsevich)

Autori
Najcer Sabljak, Jasminka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
Vlaho Bukovac, umjetnik i njegovo djelo. Znanstveno-stručni skup u povodu stote godišnjice smrti // Institut za povijest umjetnosti, Galerija Klovićevi dvori

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 09.05.2022. - 10.05.2022

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Vlaho Bukovac, Teodor Pejačević, Društvo umjetnosti, Isidor Kršnjavi, Menci C. Crnčić, Nasta Rojc
(Vlaho Bukovac, Teodor Pejačević, The Art Society, Isidor Kršnjavi, Menci C. Crnčić, Nasta Rojc)

Sažetak
Godine 1903. nastao je jedan od najreprezentativnijih portreta u likovnoj zbirci obitelji Pejačević, ulje na platnu, dimenzija 120 x 80 cm, s likom bana Teodora grofa Pejačevića (Našice, 1855. – Beč, 1928.), jednog od najistaknutijih osoba hrvatske društvene i političke scene na prijelomu 19. i 20. stoljeća. Portret je naslikao Vlaho Bukovac, a portretirani je prikazan u svečanoj velikaškoj odori, s dekorativnim nakitom i oružjem. Prema Bukovčevom portretu iste je godine nastao bakropis, u radionici Mencija Clementa Crnčića. U trenutku nastanka Bukovčevog portreta Teodor Pejačević je bio na položaju hrvatskog bana, nakon što je 15 godina bio veliki župan Virovitičke županije, a ta se funkcija vremenski gotovo podudara s njegovim dugogodišnjim predsjedanjem Društva umjetnosti u Zagrebu. Zanimljive su okolnosti nastanka ovoga portreta, a posebno veze portretiranog kao naručitelja i Vlahe Bukovca kao istaknutog umjetnika u formativnom razdoblju hrvatske moderne te Isidora Kršnjavog (Našice, 1845. – Zagreb, 1927.), glavnog pokretača društveno-kulturnih promjena tijekom toga perioda. Portret Teodora Pejačevića možemo analizirati s aspekta njegovog značaja u umjetničkim opusima Vlahe Bukovca i Mencija Clementa Crnčića, ali i u kontekstu nastanka ostalih reprezentativnih portreta Teodora grofa Pejačevića, kao i najistaknutijih portreta ovoga tipa u zbirkama slavonskog plemstva na prijelomu stoljeća. Bukovčev i Crnčićev portret dio su duge tradicije naručivanja portreta najistaknutijih članova slavonskih plemićkih obitelji za tzv. galerije predaka kod uglednih stranih i udomaćenih umjetnika, a zatim i kod istaknutih domaćih slikara. U tim prikazima poseban značaj imaju portretne grafike, s obzirom na mogućnost njihovog umnažanja i diseminacije, što je za portrete ovoga tipa bila vrlo značajna funkcija. U tome svjetlu Crnčićeva grafika nastala po Bukovčevom djelu zauzima važno mjesto u povijesti hrvatske portretistike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA