Naslov
Erlihioze i anaplazmoze u pasa
(Ehrlichiosis and anaplasmosis in dogs)

Autori
Cerjan, Sandra

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Veterinarski fakultet, Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom

Mjesto
Zagreb

Datum
03.07

Godina
2017

Stranica
64

Mentor
Habuš, Josipa

Ključne riječi
erlihioza, anaplazmoza, psi, dijagnostika, terapija
(ehrlichiosis, anaplasmosis, dogs, diagnosis, therapy)

Sažetak
Erlihioze i anaplazmoze u pasa važne su krpeljno prenosive bolesti uzrokovane različitim vrstama bakterija iz roda Ehrlichia i Anaplasma. Erlihije i anaplazme inficiraju različite krvne stanice, ovisno o njihovom tropizmu, a imena bolesti koje uzrokuju temelje na vrsti inficiranih stanica i vrsti domaćina. Tako Anaplasma phagocytophilum uzrokuje granulocitnu anaplazmozu (ljudi, pasa, konja, goveda, ovaca i koza), A. platys pseću cikličku trombocitopeniju, a Ehrlichia canis pseću monocitnu erlihiozu. Ove bolesti imaju široku geografsku rasprostranjenost, a novija europska istraživanja ukazuju na njihovu sve veću pojavnost. Glavni rezervoari ovih bolesti u prirodi su razne divlje, ali i domaće životinjske vrste, no broj oboljelih životinja i ljudi uglavnom ovisi o prisustvu i gustoći vektora (krpelja) koji bolest prenose. Osim ova tri najznačajnija patogena, u pasa su dokazane i infekcije vrstama E. ewingii (granulocitna erlihioza) i E. chaffeensis (monocitna erlihioza). Ove infekcije se za sada uglavnom javljaju na prostorima Sjedinjenih Američkih Država, prijavljeni su i slučajevi u južnoj Americi, Africi i Aziji, no za sada nema podatka o njihovoj prisutnosti u Europi. Kliničko očitovanje bolesti uzrokovane erlihijama i anaplazmama vrlo je raznoliko. Moguće su subkliničke infekcije ili blagi slučajevi pa sve do teških infekcija s posljedičnim smrtnim ishodom. Obzirom na varijabilnost kliničke slike, nedostatak karakterističnih simptoma te činjenicu da u endemskim područjima u pasa često možemo naći rezidualan titar, dijagnostika ovih bolesti nije jednostavna već se često moramo služiti kombinacijom više dijagnostičkih metoda. Specifična antibiotska terapija uglavnom se svodi na uporabu doksiciklina, no duljina trajanja liječenja ovisi o vrsti uzročnika. Obzirom na nedostatak učinkovitog cjepiva mjere profilakse se temelje na uporabi različitih mjera zaštite od vektora koji bolest prenose.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA