Pregled bibliografske jedinice broj: 1201424
Uloga socijalnog radnika u liječenju osoba sa duševnim smetnjama
Uloga socijalnog radnika u liječenju osoba sa duševnim smetnjama // Društvene i humanističke studije, 1 (2018), 4; 109-121 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 1201424 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Uloga socijalnog radnika u liječenju osoba sa
duševnim smetnjama
(The role of a social worker in the treatment of
patientS with mental disorders)
Autori
Mahmutović Samra ; Huremović Vesna
Izvornik
Društvene i humanističke studije (2490-3604) 1
(2018), 4;
109-121
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Osoba sa duševnim smetnjama, multidisciplinarni pristup, socijalni radnik
(Person with mental disorders, multidisciplinary approach, social worker)
Sažetak
Među ključnim odrednicama profesije socijalnog rada nalazi se pružanje pomoći i osnaživanje osoba sa narušenim mentalnim zdravljem. Činjenica je da se socijalni radnici angažovani na poslovima psihijatrijskog socijalnog rada svakodnevno susreću s pacijentima kojima je dijagnostifikovan neki od oblika duševnih smetnji. Potrebno je pronaći najadekvatniji pristup s ciljem poboljšanja kvalitete života pacijenata, što pred socijalne radnike postavlja nove izazove na koje će u narednom periodu nastojati odgovoriti. Cilj ovog rada je prikazati koja je uloga socijalnih radnika unutar zdravstveno- psihijatrijskog sistema u radu s pacijentima sa duševnim smetnjama, na koje poteškoće najčešće nailaze te koji su im resursi najznačajniji u radu sa ovim pacijentima. Socijalni radnici se sve više prepoznaju kao značajni članovi psihijatrijskog tima u radu sa osobama sa različitim oblicima duševnih smetnji. Implementacija socijalnog rada u zdravstvenim psihijatrijskim ustanovama vrlo često je usko povezana sa socijalnom psihijatrijom, najčešće u dijelu odnosa sociokulturnih procesa i mentalnog zdravlja. Socijalni radnici imaju obavezu pružiti stručno mišljenje pacijentu i njegovoj porodici, te pokazati odgovarajuće vještine intervenirajući u socijalne odnose između pacijenta i porodice. Socijalni kontakt s osobama sa duševnim smetnjama bi se trebao odvijati u smjeru smanjenja negativnog stava okoline odnosno otklanjanja stigmatizirajućih faktora. Na osnovu toga možemo očekivati značajno bolje rezultate u prepoznavanju bolesti i ranom dijagnosticiranju, liječenju i u krajnjem ishodu kvalitetnijoj reintegraciji osobe s duševnim smetnjama u društvo. Osobito važna komponenta integracije u okolinu je rad. Radno funkcioniranje je temeljni osnov psihijatrijske rehabilitacije jer potiče aktivnost i socijalne kontakte, kao i samopoštovanje i kvalitetu života, vodeći društvenoj integraciji i neovisnosti, što predstavlja jednu od bitnih komponenti za Vesna Huremović, Samra Mahmutović uloga socijalnog radnika u liječenju osoba sa duševnim smetnjama uspješan oporavak pacijenta. Raspravom o ovoj temi želimo dati doprinos daljnjem jačanju profesionalnog identiteta socijalnog rada koji je u današnje vrijeme u nepovoljnom položaju, budući da je ovoj profesiji dodijeljena neodgovarajuća uloga unutar relativno uskog prostora između administrativnog i psihosocijalnog djelovanja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Socijalne djelatnosti