Naslov
Leksikon hrvatske heraldike – heraldičari (21): Petar Strčić (1936. – 2019.)
(Lexicon of Croatian Heraldry – Heraldists (21): Petar Strčić (1936–2019))

Autori
Galović, Tomislav

Izvornik
Grb i zastava (1846-3827) XVI (2022), 31; 3-9

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, zivotopis, stručni

Ključne riječi
Leksikon hrvatske heraldike, heraldičari, Petar Strčić (1936. – 2019.)
(Lexicon of Croatian Heraldry, Heraldists, Petar Strčić (1936–2019))

Sažetak
Petar Strčić – istaknuti hrvatski povjesničar i arhivist te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) – rođen je 24. kolovoza 1936. u selu Kras na Dobrinjštini na otoku Krku. P. Strčić se bavio i pomoćnim povijesnim znanostima, a među njima napose i heraldikom koju je zadužio člancima, recenzijama i prikazima te uredničkim i priređivačkim radom. Posebno treba naglasiti priređivanje drugog izdanja (prvo je objavljeno 1971. u izdanju zagrebačke Školske knjige) klasičnog heraldičkog udžbenika hrvatskih studija povijesti autora Bartola Zmajića: Heraldika, sfragistika, genealogija, veksilologija. Rječnik heraldičkog nazivlja. To je djelo objavljeno 1996. u izdanju zagrebačke izdavačke kuće „Golden marketing“ te u redakciji i s dopunama P. Strčića te je ujedno popraćeno njegovim predgovorom i pogovorom o djelu i autoru. O grbu i pečatu Krčkih knezova pisao je u uvodnoj studiji „Krčki knezovi i otok Krk od kraja XII do kraja XIII stoljeća“ u izdanju Krčki (Vrbanski) statut iz 1388. (1988. i ponovljeno 2008.). Komentirao je kako je 1992. na sjednici Skupštine općine Krk usvojen novi grb Općine („Šest umjesto pet zvijezda (krakova!)“ Krčke novine X (1992) 96). Napisao je i „Prilog o dva grba knezova Krčkih/Frankopana“ (Tarsatika – glasilo Kluba prijatelja Grada Trsata za kulturna i društvena zbivanja /Rijeka/ III (2002) 6: 10- 14). Tematizirao je i problematizirao šahovnicu na zvoniku opatijske crkve sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku („Otkad je šahovnica na crkvi Sv. Lucije u Jurandvoru?“, Krčki kalendar 1997 (1996). 56-61 ; „Je li ''šahovnica'' na tornju crkve sv. Lucije u Jurandvoru na o. Krku iz ranoga srednjega vijeka, iz 15. ili iz 19. stoljeća“, Historijski zbornik XLIX/1996 [1997], 278). Pisao je o životu i djelu Marijana Grakalića /st./, autora monografije Hrvatski grb. Grbovi hrvatskih zemalja (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1990.): „Grb i identitet“, Vjesnik /Zagreb/ LI (23. X. 1990.) 15.460: 99 ; „Doprinos stručnoj i znanstvenoj literaturi“, Novi list XLIV (1. XI. 1990.): 12 ; „Marijan Grakalić st., Hrvatski grb (Grbovi hrvatskih zemalja), Zagreb 1990.“, Jadranski zbornik 14 (1990-1991 [1991]): 260-263 ; „Grakalić, Marijan“, Hrvatski biografski leksikon 5 (2002): 123-124). Osim navedenog P. Strčić je redovito u Arhivskom vjesniku pisao o različitim heraldičkim i sličnim izdanjima („Stjepan Antoljak, »Pomošni istorijski izvori«, Skoplje 1980.“, XXIV (1981) 24: 113 ; „Miloš Ćirić, »Heraldika (1. Grb: Ilustrovani i osnovni pojmovi)«, Beograd, 1983.“, XXVII (1984) 27, 238- 239 ; „Petar Čimbur, »Natjecanje za grb«, Zagreb, 1982.“, XXVIII (1985 [1986]) 28: 211-212 ; „Grbovi naše obale. Izložba Gliptoteke JAZU, Zagreb 1985“, XXX (1987 [1988]) 31: 185-186 ; „Grb Zagreba na zlatniku i srebrnjaku“, XXXI (1988 [1989]) 32: 216 ; „Erchart Henning – Gabriele Jochums, »Bibliographie zur Heraldik. Schrifttum Deutschlands und Österreichs bis 1980.«, Köln – Wien 1984.“, XXXI (1988 [1989]), 32: 215-216 ; „Boris Prister, »Odlikovanja zbirke dr. Veljka Malinara«, I. dio, Zagreb 1991.“, XXXIV-XXXV (1992) 34-35: 268-269) i u drugim periodicima (npr. „Hrvoje Salopek, Ogulinsko-modruški rodovi. Podrijetlo, razvoj, rasprostranjenost, seobe i prezimena stanovništva ogulinskog kraja. Zagreb, 2007.“, Problemi sjevernog Jadrana 10 (2010): 169- 175 ; „Rod/obitelj i prezime rapskih Dominisa“, Rijeka /Rijeka/ 16 (2011) 1: 1-6). S Marijanom Grakalićem (st.) objavio je „Prethodno priopćenje o dobrinjskom grbu“ (Krčki zbornik, sv. 35. Posebno izdanje, sv. 29.: Zbornik o Dobrinjštini, sv. 2., Krk 1996., 113-118), a s Mirjanom Matijević Sokol pisao o „Grbovnici Jurja Margetića (1646.)“ (Rijeka X/2 /2005/, 129-142). Za svoj rodni otok Krk planirao je izraditi knjigu pod naslovom Grbovi znamenitih krčkih obitelji i društava u ediciji „Zavičajna biblioteka otoka Krka“ koju je 1994. pokrenulo novinsko-nakladničko poduzeće „Glosa“ d. o. o. iz Rijeke. Međutim, tu knjigu nije realizirao. U pisanoj ostavštini P. Strčića nalazio se i rukopis mons. Ivana Žica Rokova (1906. – 1984.) pod naslovom „Grbovi u gradu Krku i na otoku“ (60 tipkanih stranica teksta i veći broj slika).Petar Strčić preminuo je u Rijeci 23. lipnja 2019. u 83. godini života. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici na mjesnom groblju u rodnom Krasu.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
Petar Strčić – istaknuti hrvatski povjesničar i
arhivist te redoviti član Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti (HAZU) – rođen je 24.
kolovoza 1936. u selu Kras na Dobrinjštini na
otoku Krku. Majka Milica rođ. Gržetić bila je
krojačica, a otac Anton zidar (poginuo kao borac u
Narodnooslobodilačkoj borbi /NOB/). Od godine
1937. živi u Sušaku (danas dio grada Rijeke), gdje
je u vrijeme Drugoga svjetskoga rata za talijanske
okupacije polazio osnovnu talijansku školu, a
svršetkom rata hrvatsku osnovnu školu i muzičku
školu. Maturirao je na sušačkoj gimnaziju (danas
Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci). Nakon
mature (1954.) upisuje studij povijesti na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji
je diplomirao 1961. godine. Kao apsolvent polazio
Pravni fakultet u Zagrebu i Pravni fakultet u
Rijeci. Dodatna znanja iz glagoljice, latinskog
jezika i pomoćnih povijesnih znanosti stjecao je
na tečajevima u tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji
znanosti i umjetnosti (JAZU) u Zagrebu, Arhivu
Hrvatske (danas Hrvatski državni arhiv) u Zagrebu
i drugdje. Zbog brojnih obveza i upravljačkih
funkcija koje je obnašao relativno je kasno stekao
doktorat znanosti. Doktorirao je 19. veljače 1991.
– u svojoj 55. godini života – na Filozofskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu disertacijom
Hrvatski narodni pokret u Istri i na Kvarnerskim
otocima od kraja 40-ih do početka 80-ih godina 19.
stoljeća pod mentorstvom prof. dr. sc. Mirjane
Gross (1922. – 2012.). Taj je vrlo opsežan rad u
dva sveska (sv. I, 547 str., sv. II, 1007 str.)
tek djelomično publiciran i čini najvažniji
Strčićev prinos hrvatskoj historiografiji.
Za vrijeme svoga studija od 1954. do 1959. kao
vanjski suradnik bio je povremeno arhivski
pomoćnik u tadašnjem Arhivu Hrvatske i Arhivu
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u
Zagrebu, a tijekom ljetnih mjeseci i u
Historijskom arhivu u Rijeci. Svoj radni vijek
započeo je kao nastavnik u osnovnim školama u
Vrbniku na otoku Krku i Čavlama kod Rijeke (1959.
– 1961.). Potom se zapošljava kao asistent u
Sjeverojadranskom institutu za etničke odnose,
historiju i ekonomiku Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti u Rijeci (1961. – 1978.). To
je danas Zavod za povijesne i društvene znanosti
HAZU u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli (čiji
je najzad bio voditelj od 2001. do smrti). To je
razdoblje svoga života P. Strčić kasnije ovako
opisao: „Kada sam ja 1961. godine primljen u
Akademijin zavod u Rijeci nije postojalo drugih,
bio sam prvi školovani historiograf Istre,
Primorja i tih krajeva. Hrvatska historiografija
Istre nije postojala! Bilo je jako malo članaka za
razliku od Dalmacije! Mene su onda odabrali, jer
sam se isticao, Mate Balota – Mijo Mirković, a
glavni je krivac Bartol Zmajić, da budem prvi
historiograf za to područje. Već unaprijed je bilo
predviđeno da ne radim u školama, nego u nekoj
instituciji. No kada sam onda donio neke svoje
tekstove za Historijski zbornik, to je glatko
odbijeno. Nije im išlo!“ (iz transkripta razgovora
s akademikom Petrom Strčićem koji su vodili Filip
Šimetin Šegvić i Tomislav Branđolica 4. VII.
2012.).
Osim u akademijinom Zavodu u Rijeci P. Strčić
kratko je radio u Centru za historiju radničkog
pokreta i Narodnooslobodilačkog rata Istre,
Hrvatskog primorja i Gorskog kotara (1978. –
1980.) u Rijeci. Bio je ravnatelj Arhiva Hrvatske
(1980. – 1990., sada je to Hrvatski državni arhiv)
i Arhiva HAZU (1991. – 2005.) u Zagrebu.

POVEZANOST RADA