Naslov
Što nam o dječjoj pripovjednoj sposobnosti govore gramatika priče i strukturna složenost?
(Story grammar and structural complexity as measures of children's narrative skills)

Autori
Hržica, Gordana ; Košutar, Sara ; Trtanj, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Standardni i nestandardni idiomi / Glušac, Maja ; Mikić Čolić, Ana - Osijek : Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2022, 80-81

ISBN
978-953-314-152-7

Skup
36. međunarodni znanstveni skup Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku: Standardni i nestandardni idiomi

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 09.06.2022. - 11.06.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
gramatike priče, strukturna složenost, dječja pripovjedna sposobnost
(story grammar, structural complexity, children's narrative skills)

Sažetak
Pripovijedanje podrazumijeva sposobnost proizvodnje i razumijevanja uzročno i vremenski povezanih događaja priče organiziranih oko glavne teme. Kada se promatra razvoj pripovjednih sposobnosti, u obzir se uzima sposobnost povezivanja događaja priče na globalnoj makrostrukturnoj razini i lokalnoj mikrostrukturnoj razini. U pripovijedanju se fiktivnih priča na makrorazini redovito promatra gramatika priče (engl. story grammar), ponekad nazivana i struktura priče (engl. story structure). To je univerzalni okvir priče prema kojem se pripovijeda, a sadrži nekoliko sastavnica (situaciju (zajednička za priču), uvodni događaj, cilj, pokušaj, ishod (za svaku epizodu)). Unutar svake epizode priče mogu se ostvariti samo neki ili svi elementi, što se naziva strukturna složenost (engl. structural complexity). Potpune epizode s nizom cilj – pokušaj – ishod upućuju na najviši stupanj složenosti priče i pokazatelj su napretka dječje pripovjedne sposobnosti. Dječje priče postaju sve složenije i koherentnije kako napreduju njihove jezične i kognitivne sposobnosti. Trogodišnjaci urednoga jezičnog razvoja imaju neku ideju o tome što je priča. Međutim, pripovjedne se sposobnosti razvijaju sporo jer dječje razumijevanje priča i jezičnih vještina koje im omogućavaju da tvore koherentan i kohezivan tekst također se razvijaju sporo, sve do adolescencije (Berman i Slobin 1994, Berman i Verhoeven 2002). To znači da dječje priče pružaju mnogo mogućnosti za proučavanje kasnijega jezičnog razvoja. Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi razlikuju li se djeca različite dobi u gramatici priče te u strukturnoj složenosti. Za istraživanje su iz Hrvatskoga pripovjednog korpusa MAIN (Hržica i Roch 2020) izdvojeni jezični uzorci: 48 predškolske djece (Mdob = 6 ; 2 ; SDdob = 0, 39, min = 5 ; 1, max = 6 ; 9) te 50 djece školske dobi (Mdob = 8 ; 3, SDdob = 0, 45, min = 7 ; 1, max = 9). Priče su prikupljene hrvatskom inačicom instrumenta Multilingual Assessment Instrument for Narratives (MAIN, Hržica i Kuvač Kraljević 2021). MAIN je prikladan za procjenu pripovjednih sposobnosti djece od 3 do 10 godina. Struktura priče i strukturna složenost procijenjene su za svakog sudionika. Na mjeri gramatike priče dobivena je statistički značajna razlika (p < .05) između skupina djece predškolske dobi (M = .195, SD = .459) i školske dobi (M = .54, SD = 734) (p < .05). Rezultati strukturne složenosti pokazuju da djeca školske dobi tek ponekad proizvode potpune epizode, a rjeđe ih proizvode djeca predškolske dobi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Logopedija, Filologija

POVEZANOST RADA