Naslov
Hrvatska proza u novijem hrvatskom kazalištu : teorijsko-dramaturški aspekti
(CROATIAN PROSE AND RECENT CROATIAN THEATRE : THEORETICAL AND DRAMATIC ASPECTS)

Autori
Botić, Matko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet u Zagrebu

Mjesto
Zagreb

Datum
13.09

Godina
2012

Stranica
290

Mentor
Gašparović, Darko

Ključne riječi
dramatizacija, adaptacija, scenska prilagodba, teatralizacija, kazališno pismo, hrvatski roman, hrvatska proza, novije hrvatsko kazalište, sociologija kazališta

Sažetak
Predmet rada moguće je ukratko ocrtati temeljnim zadatkom istraživanja: riječ je o analizi osobitosti dramatizacijskih i adaptacijskih obrada proznih djela hrvatske književnosti u novijem hrvatskom kazalištu. U sagledavanju kreativnih dometa dramatizacijsko-adaptacijskih zadiranja u tkivo proznog teksta, od tradicionalističke paradigme obrada povijesnih romana s kraja devetnaestog stoljeća, preko društveno kritičkih i modernističkih dramatizacija, pa do najnovijih strujanja, u prvom je planu bilo konstituiranje jedinstvenog načela koje bi raznovrsne proplamsaje proznog duha na kazališnoj sceni usustavilo u dijakronijsku cjelinu. Nakon uvodnog dijela koji nastoji izoštriti fokus na temeljne pojmove i usmjeriti pažnju na točno određen prostorno-vremenski okvir, nastavak rada usmjeren je prema usustavljenju teorijske popudbine – razmatranjem semiološkog, strukturalističkog i poststrukturalističkog gledišta na fenomene tekstualnog prijenosa iz proznog potencijala u dramski materijal i daljnju transformaciju dramskog teksta u kazališno pismo. Središnji dio rada predstavlja jezgru istraživanja i analize, u kojoj se sveukupna ostvarenja u procesu preobrazbe proze u dramsku formu a potom u scenski iskaz, razmatraju po sljedećoj metodološkoj matrici: period dvadesetog stoljeća razdijeljen je u pet vremenskih cjelina, unutar kojih je prepoznato nekoliko paradigmatskih primjera dramatizacija i adaptacija za svako razdoblje. Prva polovina dvadesetog stoljeća obilježena je dramatizacijama u klasičnom smislu te riječi, pa je posebna pažnja posvećena razmatranju osobitosti dramatizacijskih obrazaca tog razdoblja, počevši od modernističkih obrada romanesknog opusa Augusta Šenoe. Fokus istraživanja potom se usmjerava na proučavanje pionirskih pokušaja redateljskih adaptacija u šezdesetim godinama dvadesetog vijeka, a zasebno poglavlje bavi se scenskim adaptacijama (i pokojom dramatizacijom) u politički burnim sedamdesetim godinama. Kazališno naslijeđe koje se u osamdesetima razvija prema zrelom razdoblju redateljskih adaptacija također je važan dio cjeline, a u sedmom poglavlju, kao završnom dijelu jezgre, obrađuju se dramatizacijsko-adaptacijski pothvati i scenska ostvarenja u burnoj završnici stoljeća, s posebnim osvrtom na preplitanja zbilje i teatarskih postignuća. Završni dio analize teorijsko-dramaturških aspekata prijenosa hrvatske proze na kazališnu scenu u dvadesetom stoljeću trudi se dati zaključno slovo ; u njemu se stavovi izlučeni u svakoj od cjelina spajaju u jedinstven finalni sud o obrađenim fenomenima. Rad sadrži opsežan teatrografski pregled te svjedočanstva iz prakse u formi intervjua.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kazališna umjetnost (scenske i medijske umjetnosti)

POVEZANOST RADA