Naslov
Abrahamov lik u poslanicama Galaćanima i Rimljanima. Uzor Božjega načina postupanja
(Abraham's figure in the Epistles to Galatians and Romans. The Model of God's way to act.)

Autori
Vidović, Marinko

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu

Grad
Split

Godina
2022

Stranica
380

ISBN
978-953-8429-06-4

Ključne riječi
Abraham ; baština ; blagoslov ; izbor ; vjera ; vjernost ; sloboda ; Izrael ; opravdanje ; Zakon ; obećanje ; spasenje ; ropstvo ; sinovstvo
(Abraham ; heritage ; blessing ; choise ; faith ; fidelity ; freedom ; Israel ; justification ; Law ; promise ; salvation ; slavery ; sonship)

Sažetak
Autor egzegetsko-teološkom metodom istražuje tri teksta iz izvorno Pavlovih poslanica (Gal i Rim) u kojima Pavao argumentira svoje uvjerenje o opravdanju čovjeka po vjeri bez djela Zakona, oslanjajući se i služeći se starozavjetnim govorom o Abrahamovu liku. U poslanici Galaćanima on postupno i ne baš na prvi mah jasnom logikom oduzima spasenje zakonskom sustavu i pripisuje ga sustavu utemeljenom na vjeri. Naglašava da je Božji spasenjski naum oduvijek i uvijek bio vezna uz obećanje i vjeru, da je taj naum nepromjenjiv kao oporučna odluka, premda se u povijesnom očitovanju različito manifestirao, pa i kroz Zakon, koji je i vremenski i sadržajno tek nakon obećanja. U luku Božjega spasenjskog nauma vidi dva uporišna stupa: Abrahama i Krista, a sve što se između njih događalo tumači kao plod Božjega uvažavanja ljudske maloljetnosti i nedozrelosti u ispravnim odnosima s Bogom. Abraham mu je legitimacijska figura za profiliranje prave vjere koju traži od Galaćana i pravoga kristovskog odnosa s Bogom koji opravdava, oslobađa i daruje spasenje. U drugom tekstu iz Rim 4 Abraham je Pavlu dokaz izvorne Božje nakane o spasavanju čovječanstva po vjeri. Postupan u argumentaciji, on ovdje najprije isključuje povezanost opravdanja i djela Zakona, potom opravdanja i obrezanja, opravdanja i obećanja po tjelesnoj pripadnosti Abrahamu, da bi na kraju protumačio dinamiku Abrahamove vjere i primijenio je na svakog vjernika, na svakog tko je usvojio kristološku dimenziju vjere. Za razliku od Gal. gdje je uglavnom bio usredotočen na uključenost pogana u Abrahamov blagoslov, u Rim više uzima u razmatranje i kršćane iz židovstva kao dionike Božjega blagoslova Abrahamu po vjeri. U oba teksta, međutim, Abraham mu je paradigma Božjeg opravdanja po vjeri. U trećem tekstu iz Rim 9-11 Pavao argumentira Abrahamovim potomstvom, dokazujući dosljednost i učinkovitost Božjih riječi i Božjih nauma. Bog je milosrdan u svom postupanju i spasiteljski otvoren svima koji vjeruju. Ovdje Pavao Abrahamovim likom dokazuje nepristranu Božju pravednost, milosrđe, vjernost i dosljednost sebi. Abraham mu je dokaz da Bog nije niti može definitivno odbaciti svoj Izabrani narod. U svim tekstovima, Abraham je Pavlu jamstvo neopozivosti Božjih obećanja i nauma kao i Božje dosljednosti u ponudi i modalitetima spasavanja svega čovječanstva.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA