Naslov
Rehabilitacija bolesnika sa spondiloartiritisima.
(Rehabilitation of patients with spondyloarthritis)

Autori
Grazio, Simeon ; Grubišić, Frane ; Brnić, Vedran

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Skup
7. hrvatski kongres fizikalne i rehabilitacijske medicine

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 19.04.2018. - 22.04.2018

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
spondiloartrtritis ; liječenje
(spondyloarthritis ; treatment)

Sažetak
Spondiloartritisi (skr. SpA) su skupina heterogenih upalnih reumatskih bolesti povezanih genetičkim, kliničkim i radiološkim obilježjima. Bolesnici sa SpA-om imaju značajno narušenu fizičku sposobnost i kvalitetu života. Rehabilitacijski program tih bolesnika mora biti individualno osmišljen, a temelji se na sveobuhvatnoj evaluaciji bolesnika, prvenstveno manifestacijama bolesti, stupnjem znakova i simptoma odnosno upalne aktivnosti bolesti i prognostičkim čimbenicima, te općem stanju bolesnika, uključivo i komorbiditete. U planiranju takvog programa važno je odrediti ciljeve, vrijeme i resurse za njihovo provođenje, te mehanizme evaluacije. Osnova rehabilitacijskog programa u bolesnika sa SpA-om su nefarmakološke mjere i postupci koji načelno uključuju: edukaciju bolesnika i obitelji/bližnjih, o bolesti, njezinim posljedicama i načinima samopomoći, medicinske vježbe, radnu terapiju te pasivne fizikalnoterapijske modalitete, uz primjenu ortoza i pomagala. Edukacija bolesnika ubraja se u šire područje samopomoći, zajedno s društvenim učenjem i kognitivno-bihevioralnom terapijom, a za ciljeve ima povećanje znanja o bolesti, utjecaj na navike i ponašanje bolesnika te poboljšanje i samoučinkovitosti. Edukacijskim programima se postižu bolji učinci ako se primjene u ranoj fazi bolesti. U sklopu edukacije bolesnike treba upoznati i s mogućnosti bavljenja sportsko- rekreativnim aktivnostima prilagođenih zdravstvenom stanju. Dio nefarmakoloških intervencija odnosi se i na zaštitu zglobova, držanje i odgovarajući odmor. Zaštita zglobova bazira se na edukaciji bolesnika o tome kako postaviti zglob u najmanje bolan položaj sa što manjim gubitkom funkcije, držanje je posebno važno za bolesnike s aksijalnim SpA-ima (npr. ankilozantnim spondilitisom ; skr. AS), dok je s obzirom da su nedostatak energije opći umor bitna obilježja upalnih reumatskih bolesti, pa bolesnicima treba savjetovati provođenje odgovarajućeg odmora i to u položaju koji će minimizirati nastanak kontraktura. Najvrjedniji dio nefarmaokoloških intervencija u bolesnika sa SpA-ima su medicinske vježbe, čiji program i intenzitet treba prilagoditi aktivnosti bolesti i funkcionalnom statusu bolesnika, a treba voditi računa o potencijalnim kontraindikacijama, komorbiditetima i komplikacijama. Njihov intenzitet i trajanje treba postupno povećavati. Mogu se provoditi: u zdravstvenim ustanovama, drugim institucijama i okruženjima ili kod kuće, individualno ili grupno, na suhom ili u vodi. Vrste vježbi koje se najčešće provode u bolesnika sa SpA-om uključuje vježbe: istezanja, opsega pokreta, snaženja i povećanja izdržljivosti, za poboljšanje držanja (npr. za bolesnika AS-om program „Global Posture Reeducation Method“ ; skr. GPR)i disanja te vježbe aerobnog kapaciteta, kao i neki drugi programi (npr. pilates). Najveći broj studija o učinku terapijskih vježbi u SpA-ima odnosi se na AS, dok je broj studija posvećenih ostalim bolestima znatno manji. Pozitivni učinci vježbi očituju se u smanjenju boli, očuvanju pokretljivosti, poboljšanju držanja, povećanju aerobnog kapaciteta i poboljšanju kvalitete života bolesnika. Usprkos dobrim učincima vježbanja u kućnim uvjetima, vježbe pod nadzorom fizioterapeuta u zdravstvenoj ustanovi pokazale su se učinkovitijima. Jedan od najvažnijih čimbenika uspjeha medicinskih vježbi je adherencija. U bolesnika sa SpA-ima tradicionalno se primjenjuju i različiti modaliteti pasivnih fizioterapijskih metoda, ali uz relativno oskudne kvalitetne rezultate iz klin. istraživanja, pa se njihova upotreba u praksi temelji na iskustvima u liječenju drugih mišićno-koštanih bolesti. U praksi se provodi i manualna terapija i akupunktura, iako i za to nema kvalitetnih istraživanja koje bi potvrdile njihovu učinkovitost u populaciji bolesnika sa SpA-ma. Iako se uočava napredak u broju i kvaliteti studija, još uvijek postoji velika varijabilnost koja otežava harmonizaciju i razvijanje jedinstvenih protokola liječenja i rehabilitacije bolesnika sa SpA-ima primjenom nefarmakoloških metoda, a prema postavkama medicine utemeljene na dokazima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Biotehnologija u biomedicini (prirodno područje, biomedicina i zdravstvo, biotehničko područje)

POVEZANOST RADA