Naslov
Sindrom ustezanja od anksiolitika
(Anxiolytic withdrawal syndrome)

Autori
Tomašić, Lea ; Kovačić Petrović, Zrnka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Pharmaca, 51 (2021), Suppl 1 / - , 2021, 80-81

Skup
6. hrvatski kongres o nuspojavama psihofarmaka

Mjesto i datum
Sveti Martin na Muri, Hrvatska, 06.10.2021. - 09.10.2021

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
anksioznost ; benzodiazepini ; poremećaj spavanja ; sindrom ustezanja ; zloupotreba anksiolitika
(anxiety ; benzodiazepines ; sleep disturbance ; withdrawal syndrome ; anxiolytic abuse)

Sažetak
Potrošnja anksiolitika svake godine raste za 2, 1 % u Hrvatskoj što ih čini najkorištenijim lijekovima djelovanja na središnji živčani sustav. Prema europskim podacima 2, 2 % odraslih osoba zloupotrebljava anksiolitike, a u Americi je prevalencija zloupotrebe anksiolitika jednaka zloupotrebi kokaina. Porastom prevalencije anksioznih poremećaja i insomnije od početka pandemije od COVIDA-19, udvostručilo se propisivanje anksiolitika u tom razdoblju. Također, na europskom ilegalnom tržištu od 2014. dominiraju novi benzodiazepini poput etizolama i flualprazolama koji su korisnicima dostupni bez liječničkog recepta. Stoga, u budućnosti možemo očekivati još više pacijenata sa sindromom ustezanja od anksiolitika. U kliničkoj slici sindroma ustezanja od anksiolitika brojni su psihički i fizički simptomi, a najteži su delirij, hipertermija, generalizirani epileptički napadaj, katatonija. Dijagnozu sindroma ustezanja od anksiolitika nije lako postaviti, a najteže je ovaj sindrom razlikovati od anksioznog poremećaja. Od velike pomoći su anamnestički podaci početka simptoma i postojanje simptoma kao što su hipersenzibilitet, tinitus, osjećaj 'električnih šokova', tremor, mioklonizmi. Najteža posljedica ovog sindroma je postapstinencijski sindrom koji nastaje u 10-15 % kroničnih ovisnika o benzodiazepinima koji su uzimali lijekove više od 20 godina, a obilježen je anksioznošću, insomnijom, depresijom, probavnim tegobama, hipersenzibilitetom, poremećajima pamćenja. Temelj liječenja sindroma ustezanja od anksiolitika je postepeno ukidanje lijeka, upotreba anksiolitika dugog poluvijeka raspadanja, kognitivno - bihevioralna terapija (KBT), psihoedukacija i balneoterapija kroz više tjedana. Terapija za konkomitantne poremećaje spavanja su lijekovi koji djeluju na histaminske i muskarinske receptore poput trazodona i mirtazapina, a za pacijente s izraženim anksioznim simptomima antidepresivi djelovanja na ponovnu pohranu serotonina. Niske doze flumazenila danog subkutano ili intravenski tijekom 4 dana omogućuju odvikavanje bez simptoma sustezanja, ali za sustavniju primjenu potrebna su daljnja istraživanja. Recidiv ovog poremećaja je veći nego kod ovisnika o alkoholu (57% vs. 30%). Najveću stopu izlječenja imaju pacijenti liječeni programima odvikavanja, oni koji koriste niže doze benzodiazepina, pacijenti koji sami reduciraju dozu prije početka odvikavanja, oni s manje teškom ovisnošću i bez komorbidne ovisnosti o alkoholu. Najvažnije je naučiti prevenirati ovo stanje, a potencijalan dugoročni učinak ima edukacija pacijenata u obliku informativnih letaka u ordinacijama obiteljskih liječnika koji najviše propisuju ove lijekove.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA