Naslov
MULTIPLA SKLEROZA - LIJEČENJE BOLESTI S TISUĆU LICA
(Multiple sclerosis- disease with thousand faces)

Autori
Podobnik Šarkanji, Slava

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, pregledni

Izvornik
Gdje smo u neurologiji 2002 medicina temeljena na dokazima / Demarin, Vida - Zagreb, 2002

Skup
Gdje smo u neurologiji 2002 medicina temeljena na dokazima

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 06.12.2002

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
multipla skleroza
(multiple sclerosis)

Sažetak
Multipla skleroza (MS) je kronična bolest SŽS koju karakteriziraju oštećenja mijelina i aksonalna oštećenja praćena upalnom reakcijom. Karatkteristika kliničke slike je diseminacija u vremenu i prostoru. Lezije kod multiple skleroze se mogu naći istovremeno u različitim dijelovima SŽS te su stoga i simptomi različiti i mnogobrojni. Tijek bolesti kod MS-a je različit, no uglavnom se razlikuju 4 glavna tipa: relapsirajuće remitentni oblik /RRMS/ u 80-85% oboljelih ; primarno progresivni oblik /PPMS/ u oko 10% oboljelih ; sekundarno progresivni oblik /SPMS/ , 50% RRMS u prvih 10 god prelazi u SPMS, a 90% unutar 25 godina ; progresivno relapsirajući oblik /PRMS/ - u oko 5% Etiologija.Prema brojnim istraživanjima pokazalo se da postoji genetska determiniranost koja je uz čimbenika okoliša važna za nastanak MS-a. Patologija. Lezije su razasute po bijeloj tvari u mozgu i leđnoj moždini /periakveduktalno, corpus callosum, optički živac, hiasma, u prednjoj kolumni leđne moždine/ Razlikujemo: akutne, kronične aktivne i kronične inaktivne. Lucchinetti je opisao lezije kao žarišta različite starosti i aktivnosti ali je naglasio razlike u strukturi i imunopatološkim karatkteristikama demijelinacije i oligodendrocitne patologije između bolesnika. Smatra se da bi se MS mogla predstavljati neurološki sindrom u kojem različiti uzroci dovode do sličnih promjena Patogeneza. MS je u osnovi autoimuna bolest /hipotetski/- proces vezan uz specifičan antigen- uzrokuje oštećenje aksona i mijelina. Dijagnoza. Za postavljanje dijagnoze koriste se McDonaldovi kriteriji donešeni na International Panel on the Diagnosis of MS, 2000 god. A važnost je dana na slijedeće parametre: 1. objektivni pokazatelji rasapa u vremenu i prostoru ; 2. klinički pokazatelji moraju biti i objektivizirani a ne samo prema anamnestičkim podacima 3. radiološki i laboratorijski testovi /MRI, likvor, EP/ mogu pripomoći kliničkoj dijagnozi ili su presudni kada klinički nije jasno da li se radi o MS ; 4. prema dijagnostičkim kriterijima razlikujemo MS, nije MS, moguća MS Pozitivan likvorski nalaz je kada postoje oligoklonalna područja u likvoru ili povećan IgG indeks. Poremećeni vidni evocirani potencijali karakteristični za MS znače produžen val s dobro očuvanim oblikom vala. Nalaz MRI je također važan za dijagnozu i prognozu bolesti Ukupni volumen i broj MRI lezija kod osoba s klinički izoliranim sindromom suspektnim na MS (CIS), predodređuje vjerojatnost konverzije u klinički definitivnu MS / CDMS/. Liječenje. U liječenju razlikujemo: liječenje relapsa bolesti, liječenje simptoma i usporenje napredovanja bolesti. Liječenje relapsa bolesti provodi se intravenskom primjenom visokih doza kortikosteroida, tzv pulsnom terapijom. Za usporenje napredovanja bolesti koriste se imunomodulacijski lijekovi. Tu spada liječenje betainterferonom i glatiramer acetatom /Copaxone/. Postoje dvije vrste interferona beta i to interferon beta &#8211 ; 1b , Betaferon koji se daje u dozi od 8 mil jed. svaki drugi dan, interferon beta 1a , Rebif u dozama od 6 i 12 jed. S.c. 3x tjedno te Avonex koji se primjenjuje 1x tjedno i.m. 30 mikrograma.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA