Naslov
Može li se neuroticizam mjeriti zadacima silogističkog rezonovanja?
(Can neuroticism be measured through syllogistic-reasoning tasks?)

Autori
Hadžiahmetović, Nina ; Opačić, Goran ; Teovanović, Predrag ; Đokić, Ratko ; Kolenović-Đapo, Jadranka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Četvrti sarajevski dani psihologije - Zbornik sažetaka / Kolenović-Đapo, Jadranka ; Husremović, Dženana ; Marković, Mirna ; Dautbegović, Amela ; Koso-Drljević, Maida ; Alispahić, Sabina - Sarajevo : Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2016, 48-48

Skup
Četvrti sarajevski dani psihologije

Mjesto i datum
Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 21.04.2016. - 23.04.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
neuroticizam ; deduktivno rezonovanje ; inteligencija
(neuroticism ; deductive reasoning ; intelligence)

Sažetak
Cilj istraživanja je ispitati hoće li se ljudi na opozitima dimenzije neuroticizma razlikovati u rezultatu koji postižu na silogističkom rezonovanju. Dobivena razlika omogućila bi korištenje zadataka rezonovanja za indirektno mjerenje neuroticizma. Istraživanje je provedeno na 32 studenta psihologije. Faktorizacijom ajtema emocionalnosti izdvojen je korpus stavki koji je korišten za pripremu zadataka rezonovanja. Konstruisana su 4 tipa zadataka kategoričkog silogizma – modus ponens (MP), modus tollens (MT), afirmacija konsekvensa (AK) i negacija antecedenta (NA), ukupno 72 silogizma (18 x 4) koji su sadržavali neurotske iskaze u premisama i konkluziji. Pri tome je u konkluziji uvedena ego-referensa, tako da je svaka konkluzija formulisana u prvom licu jednine. Korišteni su i pretest podaci na dimenziji neuroticizma iz Upitnika ličnosti NEO-PI-R, te pretest podaci intelektualnih sposobnosti mjereni Ravenovim progresivnim matricama za napredne. Svi instrumenti pokazuju dobre metrijske karakteristike, a unutrašnja konzistentnost zadataka rezonovanja kreće se u rasponu .84 do .95. Provedena je mješovita ANCOVA pri čemu je tip zadatka uveden kao factor variranja unutar grupa, dihotomizovani neuroticizam kao faktor variranja između grupa, a intelektualne sposobnosti kao kovarijat. Zavisna varijabla je stepen uvjerenja u konkluziju koje je operacionalizovano kao prihvatanje neurotskih konkluzija (MP i AK) i odbacivanje ne-neurotskih konkluzija (MT i NA). Značajnom se pokazala jedino interakcija zadatak x dihotomizovani neuroticizam F(3, 27) = 5.05, p < .01, eta^2 = .36, gdje grupa sa visokim neuroticizmom pokazuje veće uvjerenje od grupe sa niskim neuroticizmom na modus ponensu (M =.86, SD = .05 vs. M=.79, SD=.11), modus tollensu (M =.65, SD=.26 vs. M=.36, SD=.22) i granično (p=.06) negaciji antecedenta (M=.48, SD=.31 vs. M=.30, SD=.20). Jedino na afirmaciji konsekvensa veću pristrasnost pokazuje grupa sa niskim neuroticizmom (M=.70, SD=.13) od grupe sa visokim neuroticizmom (M=.50, SD=.19), što bi se moglo objasniti lakšim prepoznavanjem lažnih pozitiva kod ljudi sa neurotskim tendencijama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA