Naslov
Sociodemografska obilježja, životni stil i uspješno starenje
(Sociodemographic characteristics, lifestyle, and successful aging)

Autori
Nekić, Marina ; Tucak Junaković, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Uspješno starenje: teorijski pristupi, metode istraživanja i čimbenici doprinosa

Urednik/ci
Tucak Junaković, Ivana

Izdavač
Sveučilište u Zadru

Grad
Zadar

Godina
2022

Raspon stranica
37-72

ISBN
978-953-331-373-3

Ključne riječi
uspješno starenje ; zdravlje ; dobrobit ; tjelesna aktivnost ; prehrana ; zdravstvene navike
(successful aging ; health ; well-being ; physical activity ; diet ; healthy habits)

Sažetak
U ovom poglavlju usmjerili smo se na sociodemografske čimbenike i životni stil, definiran primarno kroz tjelesnu aktivnost i prehranu kao važne odrednice uspješnog starenja. Rezultati ispitivanja odnosa različitih sociodemografskih varijabli i uspješnog starenja nisu suglasni. Ipak, veza mlađe dobi u dobnim skupinama starijih osoba i uspješnog starenja dobro je potvrđena. Također, postoje značajni dokazi u prilog važnosti obrazovanja, dobrih financijskih resursa i bračne/partnerske veze za uspješno starenje. Kako netko živi, označava ono što zovemo životnim stilom. Životni stil ima značajnu ulogu u dugovječnosti što potvrđuju i brojna istraživanja koja naglašavaju da se preuranjene smrti mogu dovesti u vezu s nezdravim životnim stilom. Istraživači uspješnog starenja koriste različite markere kojima žele zahvatiti (ne)zdrav životni stil, međutim prema nekim studijama najvažniji su faktori niska razina socijalne uključenosti, nezdrava prehrana i tjelesna neaktivnost. U ovom poglavlju zahvatili smo zadnja dva markera životnog stila. Pritom još valja spomenuti da se procjenjuje da se oko jedna četvrtina individualnih razlika u uspješnom starenju može objasniti genetskim faktorima što ostavlja velik prostor kontekstualnim čimbenicima i čimbenicima životnog stila. Naime, u starijoj dobi nasljedni čimbenici imaju sve slabiju ulogu, dok čimbenici životnog stila, na koje možemo djelovati, postaju značajniji. Na tjelesnu aktivnost i na prehranu možemo utjecati u bilo kojem razdoblju života. Za stariju životnu dob tjelesna je aktivnost ključna komponenta prevencije i tretmana velikog spektra zdravstvenih problema. Dugotrajna i redovna tjelesna aktivnost značajno doprinosi odgodi pada funkcionalnih sposobnosti, dužem samostalnom životu u najstarijih starih te, općenito, dugovječnosti. S druge strane, tjelesna neaktivnost dovodi do bržeg tjelesnog propadanja što posljedično ubrzava proces starenja. Samo svakodnevna šetnja u trajanju od prosječno pola sata smanjuje stopu smrtnosti. Uz šetnju, plivanje je idealna tjelesna aktivnost koja pozitivno djeluje na kardiovaskularni sustav. Osim što pozitivno utječe na tjelesno zdravlje, aktivan stil života ima značajnu ulogu i za mentalno zdravlje jer se pokazalo da tjelovježba može smanjiti pojavu depresivnih simptoma, ali i kliničke depresije u starijih osoba. Samoefikasnost, koju starije osobe mogu održati aktivnim životnim stilom, povećava osjećaj kontrole nad životom i promjenama koje starenje donosi što stvara osjećaj zadovoljstva koji onda posljedično potiče starije da budu aktivni. Tjelesna aktivnost ima značajnu ulogu i za kognitivne funkcije starijih, o čemu svjedoče brojne studije koje su pokazale da tjelesna aktivnost značajno smanjuje rizik od opadanja kognitivnih funkcija. Naime, umjerena razina tjelesne aktivnosti dovoljna je za očuvanje ili povećanje volumena sive tvari u mozgu zbog bolje prokrvljenosti mozga, dok je na staničnoj razini aktivan životni stil zaštitini faktor skraćivanja telomera. Međutim, pri istraživanju tjelesne aktivnosti starijih valja voditi računa o tome koji je najbolji način mjerenja te aktivnosti. Usporedbom mjera samoiskaza i objektivnih mjera u literaturi ne postoji slaganje u vezi s tim koji je pristup bolji. S jedne strane, mjere samoiskaza lake su i ekonomične za primjenu, ali osjetljive na pogreške u dosjećanju, dok je, s druge strane, primjena objektivnih zahtjevnija. Stoga ne čudi činjenica da su rezultati dobiveni na mjerama samoiskaza i na objektivnim mjerama u niskoj korelaciji. Bez obzira na to koje mjere tjelesne aktivnosti koristili, postoji jasan konsenzus kada je riječ o preporučenim vrstama tjelesne aktivnosti za starije osobe. Tako eksplozivan i intenzivan trening nije preporučljiv za starije, nego umjereniji program redovitog vježbanja prilagođen njihovu zdravstvenom stanju. Ustrajati u redovitom vježbanju starijima je često pravi izazov pa se preporučuje stručno vođenje, dostupnost organiziranih programa tjelovježbe koji ne bi smjeli biti financijski opterećujući. Osim toga, da se ustrajnost i kontinuitet vježbanja duže održi, važno je, kako neki autori predlažu, jačanje samoefikasnosti poticanjem razvoja samokontrole. Drugi važan čimbenik životnog stila i drugi stup uspješnog starenja i dugovječnosti jest prehrana. Zdrava prehrana s adekvatnom tjelesnom aktivnošću u starijoj dobi pomaže funkcionalnom, tjelesnom i mentalnom zdravlju. Neuravnotežena prehrana u starijoj dobi predstavlja zdravstveni rizik, bez obzira na to je li riječ o slabijem unosu kvalitetnih nutrijenata ili pak prekomjernom unosu loših. Premda se čini da postoji jasna veza pothranjenosti i pretilosti u starijih s nepovoljnim zdravstvenim ishodima, taj odnos i dalje nije sasvim razjašnjen. Dok neke studije izvješćuju o povezanosti redukcije unosa kalorija i dužeg života, odnosno uspješnog starenja, neke nalaze da starije osobe s prekomjernom tjelesnom masom i one umjereno pretile imaju manji rizik smrti u odnosu na osobe s niskim indeksom tjelesne mase jer, između ostalog, višak masnoće može djelovati kao metabolička rezerva tijekom bolesti ili ozljeda. Prehrana nije važna samo za tjelesno, nego i za mentalno zdravlje, pa tako mediteranski tip prehrane može, prema nekim istraživanjima, smanjiti pojavnost depresivnih simptoma kod starijih. Prehrana koja je bogata B vitaminima i antioksidansima može povoljno djelovati na raspoloženje i štititi neurone. Smjernice za zdravu prehranu i hidraciju starijih mogu se naći u različitim stranim i domaćim izvorima. Primjerice, preporučeni dnevni broj obroka je pet do šest, s tim da od toga moraju biti tri glavna obroka, a preporučeni dnevni unos tekućine je oko 1500 ml vode, odnosno oko osam čaša vode. Kada govorimo o (ne)zdravim navikama, neophodno je spomenuti i alkohol i pušenje. Pušenje i zdravlje, odnosno uspješno starenje, ne idu ruku pod ruku što je dobro dokumentirano u brojnim istraživanjima, ali kada je riječ o alkoholu, stvari su nešto drukčije. Pokazalo se da je umjerena konzumacija alkohola, za razliku od pretjerane, povezana s dobrim zdravljem i uspješnim starenjem što se objašnjava vezom umjerenog pijenja kao društvenog rituala s održavanjem socijalnih veza koje značajno doprinose uspješnom starenju. Dakle, mijenjanjem životnog stila i usvajanjem zdravih navika, što je relativno jeftin a učinkovit način poboljšanja zdravlja i opće dobrobiti, odrasle i starije osobe mogu svoj proces starenja učiniti uspješnijim.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Nutricionizam, Psihologija, Kineziologija

POVEZANOST RADA