Naslov
Nastava povijesti i književnosti kao doprinos povijesnom pomirenju
(Historical and literary education as a contributing factor of historical reconciliation)

Autori
Saftich, Dario

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Zbornik radova - IV međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost / Arnaut, Muhamed - Zenica : Pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, 2012, 137-144

Skup
IV međunarodni naučno-stručni skup Edukacija za budućnost

Mjesto i datum
Zenica, Bosna i Hercegovina, 24.05.2012. - 25.05.2012

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
škola ; povijest, ; književnost ; pomirenje
(school ; history, ; literature ; reconciliation)

Sažetak
U pograničnim područjima te u regijama i državama gdje je povijest ostavila duboko nasljeđe, bremenito nesporazumima među narodima i raznim etničkim grupama, škola može imati važnu ulogu u stvaranju pretpostavki za pomirenje. Nastava povijesti i književnosti, ali i demokratskog građanstva mogu biti plodno tlo na kojem se može poticajno diskutirati o povijesnim razlozima sukoba, o raznim, najčešće suprotstavljenim, viđenjima razloga tih sukoba, i o načinu na koji ih je doživio običan čovjek, jedinka izgubljena u povijesnim i političkim vjetrometinama. Ako se pokušaju shvatiti vlastiti i tuđi razlozi te moguće pogreške uz povijesno sagledavanje doživljaja drugih, stvaraju se mogućnosti za međusobno bolje razumijevanje. Jedini način da se napravi katarza je da svi uključeni javno progovore o starim, još uvijek nezacijeljenim ranama. Šutnja je najbolji način da se ukorijene predrasude. U školama treba poticati, sukladno mogućnostima i respektirajući naravno povijesnu istinu, nacionalne i vjerske osjećaje drugih. Iako su povijesti, one službene, često suprotstavljene i međusobno nepomirljive, ipak bolje je razgovarati i o tim dubokim razlikama nego ih prešutjeti. Književnost, naročito ona regionalna i pogranična, može pomoći time što se «druga strana» individualizira i tako dolaze na vidjelo osjećaji jedinki ili obitelji «drugih». I emocije gubitnika u sukobu mogu biti predmet pijeteta, ili barem određenog ljudskog razumijevanja. Ljudske sudbine mogu pomoći u shvaćanju razloga, strahova, želja, a i pogrešaka druge strane. Progovoriti o tome ne znači prihvaćati tuđu istinu, abolirati negativne strane, nego omogućuje da kompleksnije sagledamo zatečenu situaciju. Kao što se pojedinci mogu osloboditi vlastitih strahova prošlosti, ako otvoreno o njima govore, to se isto pravilo može donekle pokušati aplicirati i u slučaju naroda i etničkih grupacija. Nesumnjivo, škola je idealno mjesto za to.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija, Interdisciplinarne humanističke znanosti, Književnost

POVEZANOST RADA