Naslov
Hodočašća kasnosrednjovjekovnih stanovnika šibenske komune - 2. dio
(Pilgrimages of the Denizens of the commune of Šibenik in the Late Medieval Period - Part 2)

Autori
Ladić, Zoran

Izvornik
Juraj. Bilten Društva za očuvanje šibenske baštine Juraj Dalmatinac (1848-5812) 12 (2021); 28-38

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Crkva, Hrvatska, Šibenik, pobožnost, hodočašća, srednji vijek
(Church, Croatia, Šibenik, Piety, Pilgrimages, Middle Ages)

Sažetak
Baš kao i u svim ostalim dalmatinskim i istarskim komunama, u šibenskoj je komuni razdoblje kasnog srednjeg vijeka predstavljalo procvat fenomena hodočašćenja. U skladu s kasnosrednjovjekovnom općom pobožnošću laika i klera, unutar koje se kao najpopularniji svetački likovi pojavljuju kanonizirani pripadnici siromašnih redova (sv. Franjo, sv. Dominik ili sv. Katarina Sienska), Djevica Marija kao najdominantniji i univerzalni svetački lik u katoličkoj communio sanctorum od druge polovine 13. stoljeća, pod čijim su se ogrtačem okupljali svi ugroženi vjernici, ali i sveci zaštitnici vjernika od najvećih ugroza kasnog srednjovjekovlja-kužnih epidemija i nadiruće osmanlijske prijetnje (sv. Sebastijan, sv. Kuzma i Damjan, sv. Rok, sv. Mihovil, Djevica Marija), nastaju i nova internacionalna, regionalna i lokalna hodočasnička središta. Ovo je, uz povećanu nabavku moći svetaca, utjecalo na izrazito povećanje broja hodočasničkih središta pa je tako i nastala velika europska mreža kopnenih i pomorskih putova koja je dopuštala posjećivanje nekoliko međunarodnih središta tijekom jednog hodočašćenja. Kultovi svetaca neraskidivo su bili vezani uz hodočašćenja. Hodočasnici koji su se upućivali u peregrinationes vjerovali su da su sveci od Boga bili nagrađeni natprirodnim moćima usmjerenim na dobrobit svih vjernika, kao izraz božje milosti. Njihove nadnaravne moći nisu se izražavale samo kroz čudesa za njihova života (miracula ante mortem), već su se iskazivale i poslije njihove smrti (miracula post mortem). Dakle, osnovni poticaj prakticiranju hodočašća bio je u vjerovanju da će vjernik u blizini relikvija doživjeti bilo tjelesno, bilo duševno vlastito ozdravljenje ili pak svojih roditelja, članova obitelji, djece i prijatelja. O pobožnosti kao osnovnom razlogu u donošenju odluke pojedinaca da se zapute u hodočašća ad sanctos svjedoče razne vrste vrela-putopisi, dnevnici, knjige oprosta (Libri indulgentiarum), vodiči za hodočasnike, zemljovidi, planovi, ilustracije te koncilske, papinske i statutarne odredbe vezane uz hodočasnike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Religijske znanosti (interdisciplinarno polje)

POVEZANOST RADA