Naslov
‘Humanost’ humanističkog pristupa znanosti
(’Humanity’ of the Humanities approach to science)

Autori
Bojanić, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Stranputice humanistike

Urednik/ci
Bagarić, Petar, Ozren Biti i Tea Škokić

Izdavač
Institut za etnologiju i folklOris tiku (IEF)

Grad
Zagreb

Godina
2017

Raspon stranica
65-75

ISBN
978-953-8089-04-6

Ključne riječi
participacija odozdo prema gore, zajednica, stručnjaci, autoritet, Preporuka o očuvanju tradicijske kulture i folklora, Smithsonian Folklife Festival, Konvencija o očuvanju nematerijalne kulturne baštine
(bottom-up participation, community, experts, authority, agency, Recommendation on the Safeguarding of Traditional Culture and Folklore, Smithsonian Folklife Festival, Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage)

Sažetak
U tekstu nastojim ukazati na paradoks iskazan u naslovu. Je li humanistički pristup znanosti 'human'? Bismo li razloge slabljenja utjecaja humanističkih znanosti u obrazovnom procesu danas mogli općenito tražiti u njihovom samom podrijetlu i prvobitnoj pocijepanosti na svijet prirode s njegovim entropijama, kako se on nekoć tumačio, te na humanistički svijet uređene ljudske kreativnosti? Ideja bi bila slijediti misaoni eksperiment u kojem se 'odlaskom na groblje' trebaju rekonstruirati pravila i usmjerenja jednog životnog sustava koji pred našim očima neprestano mijenja svoja lica i ne dopušta jasno markiranje. Pri tom nije riječ o arheologiji ili genealogiji znanja i spoznaje, koliko o obrani obnavljanja analitičkih vještina upravo kroz gerilske oblike brze i konkretne analize malih i pojedinačnih životnih pojava. Preostaje pitanje da li je antropologija (s posebnim osvrtom na antrophos), doista zadnji stupanj humanističkih znanosti (studi humanitatis) s kojim se iscrpljuje njihova humanost? Što bi stoga kišobran pojam, anthropocena, opisivao?

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA