Naslov
Operativna obrada "Tuškanac": dokumenti Službe državne sigurnosti o studentskom pokretu u Hrvatskoj 1971. godine
(Operation "Tuškanac": State Security Service Collection on the Student Movement in Croatia in 1971)

Autori
Bukvić, Nenad

Izvornik
Fontes: izvori za hrvatsku povijest (1330-6804) 27 (2021); 11-698

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
hrvatsko proljeće ; nacionalni pokreti ; studentski pokret ; kulturna opozicija ; Služba državne sigurnosti ; obavještajne službe ; nadzor
(Croatian Spring ; national movements ; student movement ; cultural opposition ; State Security Service ; intelligence services ; surveillance)

Sažetak
Najbolji primjer kulturne opozicije u razdoblju komunističke Hrvatske reformistički je kulturno- politički pokret s početka 1970-ih poznat kao Hrvatsko proljeće, hrvatski nacionalni pokret ili masovni pokret (MASPOK), u koji se spontano uključio velik dio hrvatskoga naroda te ga javno i masovno podržavao. Uz dio hrvatskog, reformistički i nacionalno orijentiranog političkog vodstva i Maticu hrvatsku, treći nositelj toga pokreta bili su hrvatski sveučilištarci, studenti i profesori ponajviše sa Sveučilišta u Zagrebu. Situaciju na Sveučilištu u Zagrebu Služba državne sigurnosti za Hrvatsku intenzivno je pratila još od sredine 1968., nakon izbijanja studentskih demonstracija u Beogradu 2. lipnja te godine, čiji su se utjecaji proširili i na druge republike. Savezni sekretarijat za unutrašnje poslove SFRJ tada je svakodnevno slao informacije o aktivnostima u Beogradu republičkim službama državne sigurnosti, s uputama o mjerama koje je potrebno poduzeti. Republičke su službe međusobno razmjenjivale informacije o konkretnim studentskim aktivnostima (mitinzi, tribine, pisanje studentskih listova, pisanje parola, raspačavanje letaka) i njihovim sudionicima. Sa svrhom praćenja događanja među studentima na Sveučilištu u Zagrebu, Centar SDS-a Zagreb te je godine poduzeo niz operativnih mjera (praćenje ; snimanje govora na javnim skupovima ; fotografiranje ; prisluškivanje telefona ; kontrola poštanskih pošiljki svih studentskih domova, fakulteta, Studentskog centra, Matice iseljenika Hrvatske, Matice hrvatske, Instituta za historiju radničkog pokreta ; informativni razgovori u Službi). Za određeni broj profesora i studenata formirani su dosjei i „predmeti u prethodnom radu zbog neprijateljske djelatnosti povodom studentskih demonstracija”. Pojedine profesore i studente Sveučilišta u Zagrebu Služba državne sigurnosti za Hrvatsku pratila je u sklopu operativne obrade „Klek”, usmjerene protiv potpisnika i podupiratelja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967. godine. Početkom veljače 1971. godine Služba je pokrenula novu operativnu obradu pod nazivom „Tuškanac”, uz obrazloženje da se u tijeku dotadašnje obrade „pokazalo da se metode rada Čička i njegovih istomišljenika nakon njegova izbora za studenta prorektora zagrebačkoga sveučilišta razlikuju od metoda rada ostalih osoba iz obrade ‘Klek’”. Tijekom provedbe operativne obrade „Tuškanac” prikupljena je i kreirana vrlo opsežna dokumentacija koju je Služba državne sigurnosti za Hrvatsku izvorno oblikovala u posebnu tematsku jedinicu označenu šifrom 016.1/4. unutar tematske cjeline „Terorizam”, odnosno podcjeline „Ostali oblici subverzivne djelatnosti”. Riječ je o planovima operativnih mjera, raznim operativnim izvještajima, kronologijama događaja, preslikama zapisnika i prijepisima zvučnih snimki javnih tribina i sastanaka studentskih organizacija (Savez studenata Hrvatske, Savez studenata grada Zagreba, Osnivačka skupština Kluba duvanjskih studenata „Tomislav” u Zagrebu 18. travnja 1971., Osnivački sabor Zavičajnog kluba Kuprešaka u listopadu 1971., skupovi studenata na Filozofskom, Prirodoslovno-matematičkom, Pravnom i Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, zborovi studenata u studentskim domovima u Zagrebu) tijekom 1971. godine na kojima su zabilježeni „negativni i nacionalistički istupi”. Također, sadržani su prijepisi zvučnih snimki intervjua studentskih predstavnika sa stranim novinarima, izvadci iz stranoga tiska o studentskim događanjima u Hrvatskoj, službene bilješke o informativnim razgovorima s više od dvjesto osoba obavljenima u Centru SDS Zagreb, preslike optužnica i kaznenih prijava, anonimna pisma i letci, izvještaji o pregledu materijala oduzeta pri premetačinama stanova i uredskih prostorija. Među ostalim, iz dokumenata koji se objavljuju u prilogu ovog rada, vidljivo je da je znatan angažman Službe državne sigurnosti za Hrvatsku bio usmjeren na praćenje i dokumentiranje skupova i drugih događanja na fakultetima, visokim školama i studentskim domovima tijekom cijele 1971. godine, a posebno u vrijeme štrajka od 22. studenoga do 3. prosinca. U skladu sa zaduženjima koja su dobili na radnim sastancima, operativni radnici o tome su svakodnevno sastavljali informacije, izdvajajući osobe koje su bile najaktivnije ili su se istaknule svojim govorom i ponašanjem, predlažući ujedno koje bi mjere protiv njih trebalo dalje poduzeti. Pratilo se i izvještavalo o komunikaciji koju su vođe Saveza studenata Hrvatske i Saveza studenata Zagreba imali sa studentskim predstavnicima iz drugih gradova (ponajviše Zadra, Splita, Rijeke, Osijeka), ali i drugih jugoslavenskih republika. To se posebno odnosi na kontakte s vođom slovenskih studenata Tonetom Remcom, ali i kontakte s predstavnicima Saveza studenata Jugoslavije u Beogradu i makedonskim studentima. Analizirane su reakcije predstavnika Katoličke Crkve (zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić, pomoćni biskupi Mijo Škvorc i Josip Salač), Matice hrvatske te sveučilišnog rukovodstva (rektor Ivan Supek, prorektor Hrvoje Požar) na izbor Ivana Zvonimira Čička za studenta prorektora i događaje koji su se odigravali nakon toga. Znatna pažnja posvećivala se kontaktima studentskih predstavnika s radnicima u domaćim poduzećima koje se pozivalo da daju podršku štrajku, političkom emigracijom i radnicima iz Hrvatske na privremenom radu u inozemstvu, te stranim novinarima i diplomatsko-konzularnim predstavnicima. Detaljno su praćene studentske aktivnosti 11. i 12. prosinca 1971., večer prije i na dan održavanja 23. sjednice CK SKH u Zagrebu na kojoj je hrvatsko reformistički orijentirano vodstvo formalno podnijelo ostavke. U skladu s uputom o obveznoj suradnji službi javne i državne sigurnosti, Sekretarijat javne sigurnosti grada Zagreba redovito je dostavljao fotokopije kaznenih prijava, informacije o premetačinama stanova i drugim poduzetim radnjama protiv predstavnika Matice hrvatske i studentskih vođa u prosincu 1971. i u prvim mjesecima 1972. godine. Sadržane su i informacije Službe državne sigurnosti o praćenju stanja na Sveučilištu u Zagrebu nakon sloma studentskoga pokreta, sve do prve polovice 1973. godine. Treba naglasiti da opisanu dokumentaciju dopunjuju dokumenti o drugim aspektima hrvatskoga proljeća sadržani u drugim cjelinama dokumenata Službe državne sigurnosti koje se također čuvaju u Hrvatskome državnom arhivu. To se posebno odnosi na cjelinu dosjea osoba u kojoj su sadržani opsežni pojedinačni dosjei studenata, članova Matice hrvatske i drugih osoba koje su bile obuhvaćene operativnom obradom „Tuškanac”.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA