Naslov
Vesna Parun, ime za pamćenje
(Vesna Parun, a name to remember)

Autori
Bošković, Ivan

Izvornik
Kolo, časopis MH za književnost, umjentost i kulturu (1331-0992) XXXII (2022), 1; 64-74

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, prethodno priopćenje, ostalo

Ključne riječi
Parun, pjesništvo, mediteranstvo, autobiografija, impresivna biografija
(Parun, poetry, Meditteranean, autobiography, an impressive biography)

Sažetak
O književnosti Vesne Parun pisano je mnogo, i kritički i nekritički, utemeljeno i neutemeljeno, dobro i loše. Uz naglašavanje začudne pjesničke prilagodljivosti i lakoće stvaranja, koja uvijek i nije rađala primjerenim rezultatima, rijetki su međutim među književnim autoritetima koji su joj osporavali status "najuglednije pjesnikinje našega jezika" s opusom kakvome nema premca (i) ne samo u našoj književnosti. Pa ipak, teško se oteti dojmu da sve to kao da nije dovoljno da "crna maslina i kamenica ulja hrvatskoga jezika" (P. Gudelj) bude prihvaćena primjereno svojim kanonskim atribucijama i možda ponajboljom pjesnikinjom slavenskoga svijeta. Njezino ime i njezina poezija još uvijek izazivaju prijepore koji ju, istaknimo to, prate od samih književnih početaka do naših dana! Za jedne, Parun je bila i ostala neprilagođena "gospa krivovirna pravca", a za brojne poklonike i čitatelje zaštitni znak pjesništva sudbinom utjelovljena u raskošnoj gramatici hrvatskoga jezika. Kako bilo, jedno je sigurno ; u svakoj kulturi Vesna Parun imala bi primjereniji status nego u hrvatskoj. U kulturi poput naše, koja već dugo tako uporno legitimira svoj provincijalni mentalitet i u kojoj je kategorija duhovnih autoriteta, umjetnika i intelektualaca ustupila mjesto kategoriji nove elite, bolju sudbinu, dodali bi cinici, i nije se moglo očekivati. Štoviše, svojim "otpadničkim" glasom od najranijih dana Parun je bila temom i metom na kojoj su komesari duha dokazivali svoju ideološku budnost. Za partijsku svijest poratnog vremena njezina je poezija bila nepoželjna i izvan očekivanja, a njezin raskošni individualizam, neprispodobiv dogmi vremena, kako se moglo pročitati, "nemoralno i neprirodno stanje". I dok su je jedni slavili, drugi vrijeđali, ponižavali, omalovažavali i marginalizirali, čuvari ideološkog pravovjerja još su i godinama kasnije na njezinu imenu ubirali kamate svojim partijom potvrđenim biografijama. Atribucije pripisane pjesništvu prenijele su se i na samu autoricu i izvrgle ju neviđenim pritiscima i objedama, pa ne čude prijezir i pakosti koji su popločali njezin književni hod. I dok je 'povlaštenima' čak i nemušta knjižica stihova bila dostatna za neprijeporno mjesto na književnom Parnasu, njoj nije bila dovoljna ni čitava biblioteka naslova, od kojih su neki doista ključni nadnevci u hrvatskoj književnoj povijesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Književnost

POVEZANOST RADA