Naslov
From Genius to Bohemian Authorship Figures at the Turn of the 20th Century
(Od genija do boema – figure autorstva na prijelomu 20. stoljeća)

Autori
Protrka Štimec, Marina

Izvornik
Radovi (Zavod za hrvatsku povijest) (0353-295X) 53 (2021), 3; 191-204

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
literary authorship, genius, bohemian, Tin Ujević, A. G. Matoš, modernism
(književno autorstvo, genij, boema, Tin Ujević, A. G. Matoš, modernizam)

Sažetak
Considering some well-known examples in European and Croatian literary history, this paper analyses modalities in conceptualising authorship in the second half of the 19th and the first decades of 20th century. When comparing dominant cultural practices and theoretical approaches at the beginning and at the end of this period it becomes obvious that the Romantic concept of genius that Kant defined as a “a talent for producing that for which no definite rule can be given, ” genuine as nature, also determines modernist and avant-garde practices in the early 20th century. A presupposed integrity of art and life, politics and aesthetics in the artistic movements of the time generates the concept of artist/author who is expelled from the normative forces of society, outcasts, bohemians, poète maudits etc. Dedicated to art and in long-lasting (internal) exile, in the European semi/periphery, they often function as a cultural intermediator and a sign of the symbolic value that will be fully capitalised posthumously.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Filologija, Književnost

Napomena
Od genija do boema – figure autorstva na prijelomu 20. stoljeća
Polazeći od nekoliko poznatih primjera iz povijesti književnosti (Ujević, Matoš, Baudelaire) u ovom se članku analiziraju promjene u tipovima autorstva od druge polovice 19. do prvih dekada 20. stoljeća. Uzimaju se u obzir procesi stvaranja književnog polja, nacionalnog i svjetskog kanona književnosti koji, u kontekstu izgradnje identiteta, jezika i kulture malih nacija poput hrvatske dobivaju šire društveno i kulturno značenje. U ovom se kontekstu posebna pozornost pridaje razumijevanju uloge koju figura genija ima u početnim desetljećima ovog razdoblja i u odabranim kulturnim procesima. Navodi se primjer kanonizacije Ivana Gundulića, baroknog pisca koji kroz 19. stoljeće, u procesima nacionalne integracije i stvaranja kulturnog polja dobiva značajnu ulogu. Status genija, pjesnika kao vladara nacionalnog Parnasa mijenja se krajem 19. stoljeća, što je moguće pratiti na razini javne percepcije izdvojenih autora poput Ivana Gundulića ili Ivana Mažuranića, ali i unutar književnog polja, autorefleksivnim postupcima, poetičkim i kritičkim iskazima. U članku se uspoređuje izdvojenost, povlaštenost i samoća uloge kulturnog svega kao nacionalnog genija s transformacijom u razumijevanju umjetnika kao kreativnog pojedinca koja se zbiva na prijelomu stoljeća. Povezanost života i umjetnosti koja je promovirana kroz romantizam, primjerice u Pismima o estetskom odgoju čovjeka Friedricha Schillera ili Schlegelovu 116. Athenaum fragmentu u proto/avangardnim pokretima dobiva novi kontekst. Umjetnik kao iznimni pojedinac sada dobiva obilježja izgnanika koji na društvenom rubu, u ulozi otpadnika, boema ili pjesnika prokletnika postaje čuvar simboličkog kapitala zajednice. Takva autorska figura više ne funkcionira kao posrednik između ljudskog i božanskog koja bi iz samog središta zajednice postavljala estetska i moralna pravila već je vrsta korektiva promjenama koje se događaju s omasovljavanjem javnog života, proizvodnje i shvaćanja umjetnosti i reprodukcije ekonomskih i društvenih nejednakosti. Moderni pisac traži autentičan glas u subverziji i otporu estetskim, ekonomskim i društvenim normama, nudeći novi jezik i nove forme koje će udovoljiti, kako je isticao Matoš, zahtjevima modernog vremena. U članku se upućuje na trostruku subverziju koja se može čitati u djelovanju modernih autora: na društvenu, političku i na estetsku koje su prikazane upućivanjem na tekstove i aktivnosti A. G. Matoša i Tina Ujevića. Ovi istaknuti autori moderne hrvatske književnosti svojim umjetničkim i društvenim angažmanom djeluju i kao kulturni medijatori. Povezujući pariške, zagrebačke i beogradske boemske kulturne krugove redefinirali su jezično, umjetničko i društveno naslijeđe, postavljajući svojim životom i djelom ulog sadašnjosti za budućnost.

POVEZANOST RADA