Naslov
Židovi u Osijeku (1918. – 1941.)
(Jews in Osijek (1918 - 1941))

Autori
Živaković-Kerže, Zlata

Prevoditelji
Čačija, Romana

Ostali urednici
Fischer, Darko

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje

Grad
Osijek

Godina
2005

Stranica
255

ISBN
953-6659-22-0

Ključne riječi
Židovi, grad Osijek, 1918., 1941.
(Jews, sity Osijek, 1918, 1941)

Sažetak
Židovi u Osijeku, s njemačkim prezimenima aškenaske grupe koja se nekoć služila jidiš jezikom, u međuratnom su razdoblju (1918. do 1941.) u potpunosti integrirani u osječku sredinu jer su većinom pripadali drugoj ili trećoj generaciji Židova koji su se u 18. stoljeću doselili u Slavoniju, Srijem i južnu Ugarsku (Baranju). Stoga su Osijek doživljavali kao svoje ognjište prihvativši dobar dio običaja sredine u kojoj su živjeli. Dio Židova bavio se tradicionalnim poslom – trgovinom i obrtom – a početkom 20. stoljeća sve je više liječnika, odvjetnika, industrijalaca (posebice u prehrambenoj industriji), farmakologa, profesora, učitelja, arhitekata, graditelja, glazbenika i pripadnika drugih zvanja. U osječkim židovskim obiteljima, trgovačkim i obrtničkim, te obiteljima intelektualaca, među pripadnicima srednjih i nižih slojeva, govorilo se stoljećima ne samo hrvatskim jezikom, koji je dijelu njih bio materinji jezik, nego i njemačkim, tzv. esekerskim, mađarskim i drugim jezicima, već odakle su se „novi Osječani“ doseljavali u grad radi posla ili drugih razloga. Stoga jezična asimilacija koja je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, tj. potonjoj Jugoslaviji dobila novi zamah, jer nema ni njemačkog ni mađarskog jezika u službenoj uporabi, nije ostavila dubljeg traga na multinacionalnu sredinu, kakva je bila osječka. Dapače, uloga Židova u povijesti Osijeka jačala je usporedo s mogućnostima koje su im se pružale u multinacionalnoj zajednici u kojoj su živjeli. Ukorijenjeni u gospodarski, kulturni, društveni i ini život grada u međuratnom razdoblju, kao i u prethodnim razdobljima, utkali su i svoj doprinos sveukupnom životu Osijeka. Osječki Židovi, s punopravnim građanstvom i imovinom, nedvojbeno su imali golem utjecaj na razvoj gospodarstva Osijeka značajno pridonijevši i ukupnom gospodarstvu širih područja. Trgovci i veletrgovci, obrtnici, industrijalci i bankari, iako u manjini među Židovima Osijeka, gospodarski su i općedruštveno obilježili židovsku zajednicu u gradu. Udio Židova Osijeka u trgovini bio je golem ; imali su dobre trgovačke i financijske veze gotovo sa čitavom Europom. Židovski obrtnici svojim su radom u međuratnom razdoblju znatno proširili ponudu obrtničkih proizvoda i usluga u Osijeku. Bavili su se obrtima, koji su uglavnom manjkali u gradu. Unosili su i tehničke novine, te otvarali urarske, zlatarske i draguljarske radionice. U industrijskoj proizvodnji njihov udio bio je najveći u prehrambenoj grani. U međuratnom razdoblju u postojećim bankama i štedionicama, koje su bile u pravilu dionička društva, Židovi su imali velik vlasnički udio. U njima su bili činovnici, jer su se dobro snalazili u složenim bankarskim transakcijama, i kreditori. U Osijeku je otprilike jedna trećina intelektualaca (liječnika, odvjetnika, profesora, učitelja, inženjera, umjetnika i drugih) bila židovske narodnosti. Najviše je bilo odvjetnika i liječnika, zanimanja koja su do 20-ih godina bila „prava zanimanja Židova“, a od toga vremena u potonjim desetljećima njihov se broj postupno smanjivao, jer su i drugi narodi – posebice Hrvati – postajali odvjetnici i liječnici. Pa, ipak, većinu Židova u Osijeku činili su sitni obrtnici, niži činovnici, tipografski, tekstilni i ini radnici, poljodjelci, nadničari, sluge i drugi, koji su bili srednji ili niži sloj. Oni su živjeli skromnim građanskim životom baveći se prikupljanjem otpada, sirovih koža, staklarskim i drugim obrtom, te prijevozničkim poslovima. Budući da su općine osnovni oblik organiziranja židovskih zajednica okupljale su Židove radi molitve u sinagogama, osiguravale vjersko obrazovanje i proslave praznika, bile su i socijalne zajednice koje su vodile brigu o svojim članovima, osobito najpotrebitijima: siromašnima, udovicama, djeci bez roditelja, bolesnima, izbjeglicama i drugima. Pripadnost općini bila je obvezna, a svaki je Židov pripadao općini na području prebivanja ili na kojem je području gdje je posjedovao ili držao u zakupu nekretnine, vodio obrt, imao trgovinu ili industrijsko poduzeće. Živjeli su u svim dijelovima grada, ali najviše je Židova u Gornjem gradu. Zbog tadašnje udaljenosti Gornjega grada od Donjega osječki su Židovi imali dvije bogoštovne općine, dvije sinagoge i dva groblja. Općine su okupljale članove prilikom značajnih općinskih i inih obljetnica, te komemoracija. Profesionalnim radom i drugim obvezama Židovi su u Osijeku bili snažno integrirani u gradsku sredinu i uglavnom kontaktirali sa sugrađanima drugih narodnosti ; u slobodno su, pak, vrijeme imali potrebu sastajati se sa sunarodnjacima iz svih dijelova grada. Stoga, su sva njihova društva (Djevojačko cionističko društvo, Židovsko omladinsko društvo “Kavaret”, Židovsko nacionalno društvo (MCO), Židovska gospojinska društva, Židovska ferijalana kolonija, Udruženje cionističkih žena (WIZO), Pogrebno društvo Hevra Kadiša, ŽŠGD „Makabi“ i druga), s obzirom na broj Židova pripadnika njihovih bogoštovnih općina imala dosta brojno članstvo. Velik je broj osječkih Židova sudjelovao u radu više društava što je ukazivalo na snažan društveni život. U osječkim židovskim krugovima bilo je mnogo glazbenih aktivnosti ; gostovanja vodećih židovskih glazbenika i umjetnika, kao i inozemnih grupa, koja su pobuđivala velik interes u gradu, čak i u nežidovskim krugovima. Snažan gospodarski, društveni i ini život Židova u Osijeku zaustavljen je pred 1941. godinu. Onom, tijekom koje će – u ratnim europskim i svjetskim olujama – naići i stradanja koja će pogoditi sve ljude bez razlika, ali će sudbinu Židova, i osječkih, uključiti u onaj strašni pohod smrti koji nazivamo holokaust.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA