Naslov
Motivi nematerijalne kulturne baštine u „Prosjacima i sinovima” i trilogiji Ivana Raosa u kontekstu suvremenoga kulturalnog pamćenja
(Motives of Intangible Cultural Heritage in ‘’Prosjaci i sinovi’’ and Trilogy of Ivan Raos in the Context of Contemporary Cultural Memory)

Autori
Mišetić, Dijana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Split

Datum
28.03

Godina
2022

Stranica
552

Mentor
Prof. dr. sc. Marko Dragić

Ključne riječi
Ivan Raos ; Prosjaci & sinovi ; Vječno žalosni smijeh ; trilogija ; nematerijalna kulturna baština.
(Ivan Raos ; Prosjaci & sinovi ; Vječno žalosni smijeh, trilogy, intangible cultural heritage)

Sažetak
Rad „Motivi nematerijalne kulturne baštine u 'Prosjacima & sinovima' i trilogiji Ivana Raosa u kontekstu suvremenoga kulturalnog pamćenja” podijeljen je u deset poglavlja, a započinje Uvodom u kojem se objašnjava pojam nematerijalne kulturne baštine, zapažaju interferencije usmene i pisane književnosti još od pojave prvih hrvatskih pisanih spomenika, donose biografski podatci o književniku Ivanu Raosu i njegovu raznolikom opisu, a posebice trilogiji „Vječno žalosni smijeh” i romanu „Prosjaci & sinovi” koji su predmet doktorskoga rada. Uvod također sadrži podatke o upotrijebljenoj građi i metodološkim postupcima, kao i ciljeve istraživanja i hipoteze. Drugo poglavlje nosi naziv Predaje. U radu je korištena Dragićeva klasifikacija predaja na povijesne predaje, etiološke predaje, eshatološke predaje, mitske predaje, demonološke predaje i pričanja iz života. Ivan Raos u svoj je roman „Prosjaci & sinovi” i trilogiju „Vječno žalosni smijeh” inkorporirao brojne predaje. Treće poglavlje proučava legendu. Jedna od najčešćih hrvatskih legendi obrađuje temu propasti Gavanovih dvora, izvorno starozavjetne priče o Sodomi i Gomori. Legenda o Gavanu i Lazaru sadržaj je don Pavlove propovijedi svake prve tople proljetne nedjelje kad su se prosjaci od zanata pripremali za odlazak u prosjačenje. Četvrto poglavlje bavi se hrvatskim usmenim epskim pjesmama kojima je narod sve znanje i iskustvo, oblikovano najčešće u desetercu, zadržavao unutar zajednice, poučavajući tako njezine pripadnike vlastitoj povijesti. Najveći broj hrvatskih usmenih epskih pjesama opjevava nevolje koje su dolazile od Turaka. U mnogim je krajevima pjevanje epskih pjesama bilo popraćeno sviranjem na guslama, tradicijskom instrumentu načinjenom od jednog komada drva. Sljedeće poglavlje donosi primjere usmenih lirskih pjesama inkorporiranih u Raosovu trilogiju i „Prosjake & sinove”, s posebnim naglaskom na povijesne pjesme, poskočice u kolu, naricaljke, uspavanke, šaljive pjesme, gangu i ojkavicu. Šesto poglavlje naslovljeno Poslovice govori o mikrostrukturama kojima se u obliku sažete tvrdnje izriče istinitost životnih pojava. Temeljna civilizacijska djela poput Epa o Gilgamešu Veda, Talmuda i Biblije obiluju poslovicama, ali i Raosova djela, predmet ovoga rada. U usmeno-retoričke oblike ubrajamo zdravice, blagoslove, brojalice i brzalice, kletve i basme. Primjere svake od navedenih vrsta nalazimo kod Raosa, a najbrojnije su kletve. Osmo poglavlje bavi se bogatom crkveno- pučkom baštinom hrvatskoga naroda. Blagdani i njihove proslave predstavljali su narodu odmak od radne svakodnevice, a mladima pružali priliku za međusobno upoznavanje. Sveci koji se u izabranim romanima spominju, a koji su potom dublje istraženi su sveti Martin, sveta Katarina Aleksandrijska, sveti Blaž, sveti Roko i sveti Ivan Krstitelj, a dani i blagdani uz čiju se proslavu vežu bogati običaji Badnjak i Božić, korizma, Veliki tjedan s naglaskom na Velikom trodnevlju, Uskrs, Tijelovo i Velika Gospa. Deveto poglavlje posvećeno je položaju žena Imotske krajine, a deseto poglavlje nekadašnjim običajima: običaju kruženja bukare, značaju ognjišta, pečenju rakije i ispijanju bikle, običajima prakticiranima na samrti i nakon smrti kada je trebalo sve pripremiti za pokop. Posebna je pozornost usmjerena i na svadbene običaje, ali i na nekadašnji običaj gonjanja i liganja koji Raos često spominje u navedenim djelima. Rad je prožet brojnim memoratima kazivača od kojih su mnogi prvi put zapisani, stoga predstavljaju neprocjenjivu vrijednost za hrvatsku usmenu baštinu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Povijest, Etnologija i antropologija, Interdisciplinarne humanističke znanosti, Književnost

POVEZANOST RADA