Pregled bibliografske jedinice broj: 1186940
Maksimilijan Vanka: Portrait of Dora Pejačević (1917)
Maksimilijan Vanka: Portrait of Dora Pejačević (1917) // Glazba i iskustvo povijesti: svečani zbornik za Sanju Majer-Bobetko / Doliner, Gorana ; Tuksar, Stanislav ; Beban, Hrvoje ; Čunko, Tatjana (ur.).
Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) ; Hrvatsko muzikološko društvo, 2022. str. 478-501
CROSBI ID: 1186940 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Maksimilijan Vanka: Portrait of Dora Pejačević
(1917)
Autori
Vrbanić, Vilena
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Glazba i iskustvo povijesti: svečani zbornik za Sanju Majer-Bobetko
Urednik/ci
Doliner, Gorana ; Tuksar, Stanislav ; Beban, Hrvoje ; Čunko, Tatjana
Izdavač
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) ; Hrvatsko muzikološko društvo
Grad
Zagreb
Godina
2022
Raspon stranica
478-501
ISBN
9789536090693
Ključne riječi
Maksimilijan Vanka ; Dora Pejačević ; portret ; 1917. godina
(Maksimilijan Vanka ; Dora Pejačević ; portrait ; 1917)
Sažetak
Hrvatska skladateljica i grofica Dora Pejačević (Budimpešta, 1885. – München, 1923.) družila se s nizom uglednih ličnosti kulturnog i umjetničkog života svoga doba. Posebno mjesto među njima pripada slikaru Maksimilijanu Vanki (Zagreb, 1889. – Puerto Vallarta, Meksiko, 1963.), istaknutom predstavniku hrvatskog modernog slikarstva. Pejačević i Vanka upoznali su se 1915. ili 1916. godine, kada je ona skladala neka od svojih najvažnijih djela, a on je bio već afirmirani umjetnik. Vanka je 1917. naslikao portret Dore Pejačević, što će ujedno ostati i jedini naslikani portret jedne od rijetkih skladateljica koje su djelovale na hrvatskom tlu. Portret (ulje na platnu) je nastao prema fotografi ji, ali uz naglašenu osobnu interpretaciju predloška. Odlikuje se značajkama Vankinih ranih portreta, na kojima su osobe u prvom planu, a iza njih je krajolik ; u ovom slučaju obiteljsko imanje u Našicama. Skladateljica je prikazana u ovalu, sjedeći u profilu s glavom u poluprofilu. U krilu ima violinu. Lijevom rukom ju je primila za vrat, dok u desnoj ruci, tik do instrumenta, drži gudalo. Položajem violine oslonjenom na koljena i gudalom prema gore slikar je dao naslutiti da je skladateljica, ujedno i vješta violinistica, pripremljena za muziciranje i da bi uskoro mogla zasvirati. Nakon skladateljičine smrti u Münchenu 1923. portret je naslijedio njezin suprug Ottomar von Lumbe (1892. – 1978.). Nakon njega vlasnikom portreta postao je skladateljičin sin Theodor von Lumbe (1932. – 2012.). On ga je, kao dio obiteljskog nasljeđa, više od tri desetljeća čuvao u svom stanu u Beču. Međutim, u srpnju 2011. odlučio ga je darovati Modernoj galeriji u Zagrebu (od travnja 2021. Nacionalni muzej moderne umjetnosti). Na taj se način portret Dore Pejačević vratio u Hrvatsku nakon više od 90 godina. Nakon restauracije izložen je u Modernoj galeriji na dvije izložbe "Nove akvizicije" 2011. i 2015. te u stalnom postavu 2012. U sklopu izložbe "Likovna baština obitelji Pejačević" između 2013. i 2015. moglo ga se pogledati u Osijeku, Zagrebu i Vukovaru, a 2021. u Zagrebu na izložbi "Umjetnost slavonskog plemstva: vrhunska djela europske baštine".
Izvorni jezik
Engleski
Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti
