Naslov
O leksiku u kajkavskom narječju
(Vocabulary in the Kajkavian Dialect)

Autori
Blažeka, Đuro

Izvornik
Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae (0039-3363) 66 (2021), 1; 1-15

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
kajkavsko narječje ; leksik ; pseudoanalogonimija ; kontakt s mađarskim i njemačkim jezikom ; razlikovni rječnici ; suvremene semantičke adaptacije
(Kajkavian dialect ; lexicon ; pseudo-analogonymy ; contact with Hungarian and German, dictionaries with distinctive features ; modern semantic adaptations)

Sažetak
U radu se daju temeljni podatci o kajkavskom leksiku, njegovu podrijetlu, kontaktu s mađarskim i njemačkim jezikom te suvremenim pojavama u interferenciji s hrvatskim standardnim jezikom (pseudoanalogonimija, najnovije semantičke adaptacije). Kako je leksik hrvatskih kajkavskih govora rubno zastupljen u postojećim etimološkim rječnicima hrvatskoga jezika, u radu se ističe da je teško napraviti klasifikaciju velikog broja leksema koji se ne nalaze ni u kojem od slavenskih jezika. Kod leksičkog posuđivanja hungarizama vrlo je rijetko riječ o popunjavanju leksičkih praznina, a mnogo češće o posuđivanju zbog izvanjezičnih razloga (zemljopisnih i političkih) jer ih je velika većina u trenutku primarne adaptacije imala ekvivalente u govorima primaocima. Od semantičkih polja koje pokrivaju hungarizmi najbrojnije je ono koje se odnosi na pejorativna značenja u kontekstu osobina, izgleda i ponašanja ljudi, a od onih koje pokrivaju germanizmi je ono koje se odnosi na tehničke izraze iz najrazličitijih obrta. Arhaičan kajkavski leksik ili nestaje ili suvremenim semantičkim adaptacijama pronalazi novo mjesto u vokabularu suvremenih govornika kajkavskog narječja. Apostrofira se velika učestalost deminutiva / hipokoristika, i to ne samo kao tvorbena mogućnost ili rubni sloj leksika, već kao izuzetno često korišteni leksik u svakodnevnoj komunikaciji. Opisuju se istraživanja pseudoanalogonimije koja su osim za lingvističke spoznaje važna i za metodiku nastave hrvatskog jezika, što bi mogla biti stožerna točka oko koje bi i kajkavsko narječje dobilo bolji položaj u školama. Na kraju se govori o najnovijim trendovima u istraživanju kajkavskog leksika i solidnom razvoju kajkavske dijalektne leksikologije zbog pojave velikog broja amatera koji cijeli život skupljaju leksik i prepuštaju njegovu obradu jezikoslovcima pa djelo objave kao zajednički rad. Na kraju se predlaže metodologija istražižvanja razlikovnosti leksika između pojedinih mjesnih govora kad za neki mjesni govor već postoji objavljeni opsežni znanstveni rječnik. Na taj bi se način lakše pratili procesi širenja i rasprostranjenosti najrazličitijih jezičnih pojava iz područja semantike i tvorbe riječi, a ne samo općepoznatih jezičnih izoglosa koje se tiču uglavnom fonologije. U zaključku se ističe da je posljednji trenutak da se leksička istraživanja kajkavskog narječja intenziviraju jer za razliku od fonologije i morfologije, semantika je puno brže podložnija promjenama s obzirom na to da nove realije doslovce svakodnevno prodiru u suvremeni život, a to se manifestira na i na standardni jezik i na interdijalekt i na mjesne govore.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA