Naslov
Moždani udar - smjernice u dijagnostici i terapiji
(Stroke - diagnostic and therapeutic guidelines)

Autori
Demarin, Vida

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Acta clinica Croatica / Demarin, Vida ; Kadojić, Dragutin ; Šerić, Vesna ; Trkanjec, Zlatko - Zagreb : Birotisak, 2002, 9-10

Skup
PRVI KONGRES HRVATSKOGA DRUŠTVA ZA NEUROVASKULARNE POREMEĆAJE HRVATSKOG LIJEČNIČKOG ZBORA I DRUGI KONGRES HRVATSKOG DRUŠTVA ZA PREVENCIJU MOŽDANOG UDARA

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 16.10.2002. - 19.10.2002

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
moždani udar; dijagnostika; terapija
(stroke; diagnostics; therapy)

Sažetak
Nakon završene dekade mozga moždani udar je i nadalje treći uzrok smrtnosti u svijetu, a prvi uzrok smrtnosri u Republici Hrvatskoj. Moždani udarje prvi uzrok invalid-nosti u nas i u svijetu. Zadnjih godina od moždanog udara sve češće obolijevaju i bolesnici u najprodukrivnijim godi-nama života, što ga čini sve većim kako zdravstvenim tako i ekonomskim problemom. Epidemiološki podaci iz zapad-nih zemalja pokazuju smanjivanje morbiditeta i mortaliteta od moždanog udara u zadnjim desetljećima prošloga sto-Ijeća, štoje izravna posljedica preventivnih aktivnosti. Na-suprot tome, podaci za Hrvatsku pokazuju porast morbidi-teta i mortaliteta od moždanog udara. Prevencija je još uvijek najbolji pristup moždnom udaru. Cilj prevencijeje smanjiti rizik nastanka moždanog udara djelovanjem na čimbenike rizika. Najčešći čimbenici rizika uključuju nep-rimjerenu prehranu, konzumiranje alkohola, pušenje, smanjenu tjelesnu aktivnost, hipertenziju, šećernu bolest, povišene vrijednosri kolesterola u serumu, infarkt miokar-da, atrijsku fibrilaciju i karotidnu stenozu. U dijagnostici patologije moždane cirkulacije doplerskaje sonografska' dijagnostika postala nezaobilaznom metodom. Ekstrak-ranijski obojeni dopler i transkranijski dopler omogućuju brzu procjenu cerebrovaskularnog statusa bolesnika te prikaz raznih patoloških stanja na krvnim žilama. Pretrage su neinvazivne i mogu se ponavljari bez rizika za bolesni-ka, čime su postale glavnom dijagnostičkom metodom u primarnoj prevenciji cerebrovaskularnih bolesti, a pogodne su i za primjenu uz bolesnički krevet. Terapija ishemijskog moždanog udara zasniva se na antiagregacijskom liječenju koje se preporuča osobama s čimbenicima rizika, nakon tranzitome ishemijske atake (TIA) ili moždanog udara, a primjenjuje se i kod akutnog ishemijskog moždanog udara, dok se anrikoagulantna terapija indicira u posebnim sluča-jevima akutnog ishemijskog moždanog udara, a u sekundarnoj prevenciji nalazi mjesto kod određenih srčanih bolesti (atrijska fibrilacija). Kod simptomatskih bolesnika sa značajnom stenozom karotidnih arterija kirurškije zahvat terapija izbora. Unazad nekoliko godina u brojnim zapadnim zem-Ijama u liječenju akutnog ishemijskog moždanog udara primjenjuje se tromboliza (rtPA). Liječenje se provodi po točno odredenom protokolu, jer svako odstupanje donosi velik rizik komplikacija. Mada je trombolizu moguće provesti samo u malobrojnih bolesnika, onaje putokaz da terapija ishemijskog moždanog udara postoji i da treba naglašavati potrebu prompme reakcije bolesnika, njegove okoline i medicinskog osoblja. Uz najnovija istraživanja usmjerena ka potpomaganju trombolize pomoću kon-tinuiranog monitoriranja transkranijskim doplerom (TCD-om) provode se brojna istraživanja koja imaju za cilj urgent-no djelovati na penumbru. Dokazano je da se zbrinjavan-jem bolesnika u pri-mjereno opremljenim odjelima (jedinice za moždani udar - stroke units) čak i bez primjene trombolize značajno sma-njuju smrtnost i invalidnost. Stogaje neophodna reorganizacija medicinske službe kako bi se moždani udar shvatio kao hitno stanje koje zahtijeva hitan transport u primje-reno opremljenu ustanovu. Usprkos napretku u zbrinjavanju bolesnika s moždanim udarom bolesnici nakon preboljelog moždanog udara vrlo često imaju teška oštećenja i funkcionalna ograničenja kret-anja i percepcije. Rehabilitacija je ključna u zbrinjavanju bolesnika s preboljelim moždanim udarom. Rano započetom rehabilitacijom moguće je dodatno smanjiti invalid-nost. lako rehabilitacijski programi ne mijenjaju neurološki deficit bolesnika, mogu značajno pridonijeti osamostaljivanju bolesnika. Rehabilkaciju bi trebao provoditi mul-tidisciplinarni tim stručnjaka. Bolesnici i članovi njihovih obkelji moraju biti uključeni u rehabilkacijski tim. Nakon završene dekade mozga možemo reći da neurologija bilježi

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA