Pregled bibliografske jedinice broj: 1186253
Usporedba Gleasonovog zbroja u bioptičkim i operativnim uzorcima pacijenata s karcinomom prostate koji su liječeni u KBC-u Split od 2005. do 2009. godine
Usporedba Gleasonovog zbroja u bioptičkim i operativnim uzorcima pacijenata s karcinomom prostate koji su liječeni u KBC-u Split od 2005. do 2009. godine, 2015., diplomski rad, diplomski, Medicinski fakultet, Split
CROSBI ID: 1186253 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Usporedba Gleasonovog zbroja u bioptičkim i
operativnim uzorcima pacijenata s karcinomom
prostate koji su liječeni u KBC-u Split od 2005.
do 2009. godine
(Comparison of Gleason score in bioptic and
operative samples of prostate cancer patients
treated at the Clinical Hospital Center Split from
2005 to 2009)
Autori
Golubić, Mia
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Split
Datum
05.07
Godina
2015
Stranica
40
Mentor
Vilović, Katarina
Ključne riječi
Gleasonov zbroj ; Karcinom prostate
(Gleasonov scor ; Prostatic carcinoma)
Sažetak
Karcinom prostate je najčešći zloćudni tumor u muškaraca. Radi se o zloćudnoj promjeni žlijezda prostate koja se javlja u starijoj životnoj dobi. Najveći broj pacijenata čine muškarci stariji od 70 godina. Dokazani su pojedini čimbenici rizika za oboljevanje od ove bolesti, kao što su dob, genetska predispozicija, kronična upalna stanja, rasa i etnička pripadnost. Bolest se širi lokalno, u lokalne i distalne limfne čvorove te hematogeno u druge organe, najčešće kosti. Dijagnosticira se digitorektalnim pregledom, serumskim vrijednostima PSA i transrektalnim ultrazvukom vođenom biopsijom prostate. PSA je za prostatu specifični antigen, serinska proteaza, koju luče epitelne stanice prostate. To je za organ specifičan, ali ne i za tumor specifičan bljeg te može biti povišen u nekim upalnim stanjima i benignim bolestima prostate. Ova pretraga ima najveću prognostičku vrijednost u otkrivanju ranog raka prostate, dok je osnovna metoda dijagnostike transrektalnim ultrazvukom vođena biopsija prostate. Pri procjeni proširenosti bolesti koriste se CT, MR, scintigrafija skeleta i PET-CT. Ciljevi ovog rada su bili usporediti nalaze i u postocima izraziti podudarnost Gleasonovog zbroja u bioptičkim i operativnim uzorcima pacijenata liječenih u KBC-u Split od 2005. do 2009. godine, naznačiti pacijente koji imaju isti Gleasonov zbroj u bioptičkom i operativnom uzorku, ali različit primarni i sekundarni gradus u uzorcima, pokazati opravdanost preporuke stupnjevanja po Gleasonu 2005. godine na ISUP konsenzus konferenciji, prema kojoj se karcinom prostate u bioptičkom uzorku ne bi trebao ocijeniti kao Gleasonov zbroj 2-4, izračunati postotak podcijenjenih GZ manjih od 6 u bioptičkom uzorku te iskazati postotak podudarnosti bioptičkog i operativnog uzorka kod pacijenata s GZ 6 ili manje u bioptičkom uzorku Istraživanje je provedeno korištenjem 214 patohistoloških nalaza uzoraka biopsije prostate i 214 patohistoloških nalaza operativnih uzoraka nakon radikalne prostatektomije u pacijenata koji su liječeni u KBC-u Split u razdoblju od 2005. - 2009. godine zbog karcinoma prostate. Patohistološki nalazi su dobiveni iz baze podataka Kliničkog odjela za patologiju, Kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju KBC-a Split. Dobiveni podatci su obrađeni metodama deskriptivne statistike i prikazani grafički. Postotak pacijenata koji imaju isti GZ u bioptičkim i operativnim patohistološkim uzorcima je 44, 4%, 41, 1% pacijenata ima veći GZ u operativnim uzorcima, dok 14, 5% pacijenata ima manji GZ u operativnim nego u bioptičkim uzorcima. U ovom radu je izvađen i podatak o broju slučajeva s istim Gleasonovim zbrojem u bioptičkom i operativnom uzorku, a različitim primarnim i sekundarnim gradusom. Od 14 takvih slučajeva, 50% njih pokazuje Gleasonov zbroj 3+4=7 u bioptičkom te 4+3=7 u operativnom uzorku. Istraživanja na ovu temu još nema, no s obzirom da se radi o najčešćem Gleasonovom zbroju, ovi slučajevi se mogu pribrojiti subjektivnosti patologa pri procjeni uzorka i lokalizaciji s koje se uzimaju bioptički uzorci. 87% pacijenata s bioptičkim GZ 2-4 je u operativnom uzorku pokazalo veći GZ. Ovi rezultati govore u korist ISUP konferencije 2005. godine gdje je donesen zaključak da se GZ 2-4 ne bi trebao koristiti u bioptičkom uzorku. 70% pacijenata s GZ manjim od 6 u bioptičkom uzorku je pokazalo veći GZ u operativnom uzorku. Ova informacija podržava preporuku da se uzorci 1 i 2 ne bi trebali koristiti pri ocjeni bioptičkog uzorka. Bioptički nalazi s GZ 6 ili manje pokazuju 45% podudarnosti s operativnim uzorcima .
Izvorni jezik
Hrvatski