Naslov
Saharifikacija lignocelulozne biomase enzimskim koktelom iz T. lanuginosus
(Saccharification of lignocellulosic biomass by enzyme cocktail from T. lanuginosus)

Autori
Kolarić, Marko ; Mamuzić, Davor ; Šibalić, Darijo ; Tišma, Marina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
XIV. susret mladih kemijskih inženjera - knjiga sažetaka / Žižek, Krunoslav ; Katančić, Zvonimir ; Kovačić, Marin - Zagreb : Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI), 2022, 51-51

Skup
XIV. susret mladih kemijskih inženjera (SMLKI 2022)

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 24.02.2022. - 25.02.2022

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Thermomyces lanuginosus : koktel enzima ; lignocelulozna biomasa ; saharifikacija
(Thermomyces lanuginosus ; enzyme cocktail ; lignocellulosic biomass ; saccharification)

Sažetak
Thermomyces lanuginosus je termofilna gljiva koja tijekom uzgoja na lignoceluloznim supstratima proizvodi hidrolitičke enzime koji kataliziraju razgradnju hemiceluloze do jednostavnih šećera [1]. U ovom radu istraživana je mogućnost proizvodnje šećernog hidrolizata iz lignocelulozne sirovine primjenom nepročišćenog koktela enzima iz T. lanuginosus. U prvom dijelu istraživanja proveden je uzgoj T. lanuginosus na pljevici ječma na način da je 30 g supstrata (wH2O = 70 %) inokulirano s 5 micelijskih diskova kulture (Ø = 1 cm) te inkubirano pri 45 °C. Tijekom 9 dana fermentacije, svaka 24 sata uzorci su ekstrahirani u citratnom puferu (pH = 6 ; 0, 1 M) u svrhu proizvodnje enzimskog koktela koji sadrži enzime ksilanazu i β-glukozidazu. Maksimalne aktivnosti enzima ksilazana (3642 U cm-3, 30120 U gst-1) i β- glukozidaza (4, 5 U cm-3, 37 U gst-1) izmjerene su nakon osmog dana fermentacije. Proizvedeni koktel enzima korišten je u sljedećim eksperimentima. U drugom dijelu istraživanja proveden je šaržni eksperiment saharifikacije pljevice ječma s nepročišćenim enzimskim koktelom u trajanju od 18 sati (45 °C, 350 rpm). Nakon saharifikacije DNS metodom su izmjerene koncentracije reducirajućih šećera u hidrolizatu (189 mg gst-1). S obzirom da je nakon enzimske hidrolize došlo do povećanja koncentracije reducirajućih šećera za 13, 5 puta, ova istraživanja biti će temelj daljnjeg razvoja ekološki i ekonomski održivog procesa proizvodnje bioetanola iz lignoceluloznih sirovina. [1] S. Singh, A.M. Madlala, B.A. Prior, FEMS Microbiol. Rev. 27 (2003) 3–16.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA